Da je Grdović Hrvat i Dalmatinac vjerujem kako nitko ne dovodi u sumnju, a što se tiče "h/Hajduka" to je već podosta diskutabilno. Dalmacija je davno pacifizirana i hajduka više nema, pa tako nije ni on...a što se tiče institucije Hajduka, mislim kako baš tu dolazimo do problematike kod pitanja uključivosti i isključivosti.

Grdović je pjevač populističkog tipa koji se voli zabavljati, voli društvo pa tako voli malo i potegnuti. Zbog zadnjeg navedenog je ulazio u probleme, a novinari bi kao lešinari jedva dočekali da prenesu njegovu nesreću. Njegove pjesme kao da odgovaraju njegovom habitusu, što mu daje onu posebnu nit iskrenosti u svijetu laži i prevare.
No, u tom spektru pjevače iz Splita i Dalmacije, osim spomenutog Coce o kojem ne treba puno pisati, tu s jedne strane se nalaze i Oliver, Hari Rončević i Gibonni, koje bih istaknio kao daleko bolje glasove od Grdovića; te s druge strane legendarni Vuco sa svojim apostolima...i sa daaaaaleko lošijim glasom, pjesmama i ponašanjem.

Postavlja se pitanje koga sve Hajduk uključuje i isključuje i zašto? Toliko različitih pjevača, različitih karaktera, različitih glasova i različitih pjesama...pa i različitih razloga zašto ih slušamo - bilo zbog sreće, tuge, bunta, (ne)kulture, drskosti, drugih (društva) ili pak zrnca mudrosti...
Gdje povući granicu?
Tko zna? Možda na mjestu kafića se već sutra bude okretalo janje...(čikara je zaštitni znak i neka se više nitko ne usudi pitati što ona znači)