To si izvuka iz Kramerovih bljuvotina po narudžbi?

Ako 8+ godina sustav nije pronasa nijednog predsjednika, SD-a ili trenera koji valja i koji su dugorocno rjesenje onda kako sustav valja?

rezultati su isti prije tih 8 godina i sada

po cemu mozemo zakljucit da sustav valja?

A za samu utakmicu s Rijekom je bilo natezanja od početka. Išlo se odma preko saveza, al se savez oglušio na preporuku vlastite komisije. 

Evo ti zapravo da si pročitaš šta je točno bilo: 

O čemu je, zapravo, riječ? Na samome startu natjecanja, u prvom kolu sezone 1978./79., Rijeka je u početni sastav protiv Dinama na Kantridi uvrstila igrača bez prava nastupa, pobijedila 2:1, ali je nakon žalbe maksimirskoga kluba rezultat preinačen u pobjedu plavih 3:0 b. b. U sastavu domaćih je, unatoč ranijem Dinamovu kolegijalnom upozorenju, zaigrao Edmond Tomić, koji nije imao pravo nastupa jer je još iz svojega prethodnog kluba, Lirije iz Prizrena, imao višak žutih kartona. Riječkoga trenera Dragutina Spasojevića uredno je prije utakmice kontaktirao Dinamov tehnički direktor Zorislav Srebrić i zamolio ga da makne Tomića iz sastava upozorivši da će se maksimirski klub u protivnom žaliti. Riječani su se oglušili na upozorenje, a Dinamo se, kako je i najavio, žalio.

Kako god, Tomić je, pri rezultatu 1:1, asistirao proslavljenom riječkom napadaču Damiru Desnici za pogodak za 2:1. Delegat je, k tome, u zapisnik notirao: „U prvom poluvremenu sudac je u 20. minuti, umjesto žutoga kartona, trebao igraču Rijeke broj 10 (Ružić) dati crveni karton jer za ovakav prekršaj – udaranje suparničkog igrača u prekidu nogom – to se obično sankcionira crvenim kartonom.“

Dinamo se žalio i utakmica je registrirana u korist Zagrepčana. U to je vrijeme, dakako, vrijedio sustav s dva boda za pobjedu. Plavi su, dakle, službeno uključujući i bodove iz Rijeke, postali i jesenski prvaci s dva boda ispred Hajduka. Tada je nastupio novi preokret. Odjednom je utakmica iz 1. kola „vraćena“ na onih 2:1 čime su dva boda „preseljena“ iz Dinama u Rijeku. S ta dva oduzeta boda Dinamo pada na drugo mjesto s jednakim brojem bodova kao i Hajduk, ali uz nešto slabiju gol-razliku.

Sredinom travnja 1979. godine Izvršni odbor FSJ zatražio je stručno mišljenje svoje Komisije za propise, a ona je zaključila da je, sukldano pravilima, jedina moguća i jedina ispravna odluka registrirati utakmicu rezultatom 3:0 za Dinamo. Nakon toga slijedi paradoks: IO FSJ prvi put u povijesti (!) odbacuje zatraženo mišljenje vlastite (!!) Komisije za propise, negira pravno stajalište i registrira utakmicu pobjedom Rijeke 2:1.

U takvim je okolnostima Hajduk bio prvi s jednakim brojem bodova kao Dinamo, ali uz bolju razliku pogodaka. Dinamo se potom obratio Sudu udruženoga rada u čijoj je nadležnosti bila i nogometna organizacija. Sukladno sudskoj presudi, Dinamo je prvak za 1979. godinu, ali ova odluka nikad nije provedena u arhivu FSJ

Bolji je od prethodnog jer klub ne grca u dugovima. Mislim da je to ipak značajna razlika. Što se tiče ljudi u klubu, ne bih rekao da nitko nije valjao, ali eto previše je destabilizatora kojekakvih i stalno neki potresi.

A za samu utakmicu s Rijekom je bilo natezanja od početka. Išlo se odma preko saveza, al se savez oglušio na preporuku vlastite komisije. 

Evo ti zapravo da si pročitaš šta je točno bilo: 

O čemu je, zapravo, riječ? Na samome startu natjecanja, u prvom kolu sezone 1978./79., Rijeka je u početni sastav protiv Dinama na Kantridi uvrstila igrača bez prava nastupa, pobijedila 2:1, ali je nakon žalbe maksimirskoga kluba rezultat preinačen u pobjedu plavih 3:0 b. b. U sastavu domaćih je, unatoč ranijem Dinamovu kolegijalnom upozorenju, zaigrao Edmond Tomić, koji nije imao pravo nastupa jer je još iz svojega prethodnog kluba, Lirije iz Prizrena, imao višak žutih kartona. Riječkoga trenera Dragutina Spasojevića uredno je prije utakmice kontaktirao Dinamov tehnički direktor Zorislav Srebrić i zamolio ga da makne Tomića iz sastava upozorivši da će se maksimirski klub u protivnom žaliti. Riječani su se oglušili na upozorenje, a Dinamo se, kako je i najavio, žalio.

Kako god, Tomić je, pri rezultatu 1:1, asistirao proslavljenom riječkom napadaču Damiru Desnici za pogodak za 2:1. Delegat je, k tome, u zapisnik notirao: „U prvom poluvremenu sudac je u 20. minuti, umjesto žutoga kartona, trebao igraču Rijeke broj 10 (Ružić) dati crveni karton jer za ovakav prekršaj – udaranje suparničkog igrača u prekidu nogom – to se obično sankcionira crvenim kartonom.“

Dinamo se žalio i utakmica je registrirana u korist Zagrepčana. U to je vrijeme, dakako, vrijedio sustav s dva boda za pobjedu. Plavi su, dakle, službeno uključujući i bodove iz Rijeke, postali i jesenski prvaci s dva boda ispred Hajduka. Tada je nastupio novi preokret. Odjednom je utakmica iz 1. kola „vraćena“ na onih 2:1 čime su dva boda „preseljena“ iz Dinama u Rijeku. S ta dva oduzeta boda Dinamo pada na drugo mjesto s jednakim brojem bodova kao i Hajduk, ali uz nešto slabiju gol-razliku.

Sredinom travnja 1979. godine Izvršni odbor FSJ zatražio je stručno mišljenje svoje Komisije za propise, a ona je zaključila da je, sukldano pravilima, jedina moguća i jedina ispravna odluka registrirati utakmicu rezultatom 3:0 za Dinamo. Nakon toga slijedi paradoks: IO FSJ prvi put u povijesti (!) odbacuje zatraženo mišljenje vlastite (!!) Komisije za propise, negira pravno stajalište i registrira utakmicu pobjedom Rijeke 2:1.

U takvim je okolnostima Hajduk bio prvi s jednakim brojem bodova kao Dinamo, ali uz bolju razliku pogodaka. Dinamo se potom obratio Sudu udruženoga rada u čijoj je nadležnosti bila i nogometna organizacija. Sukladno sudskoj presudi, Dinamo je prvak za 1979. godinu, ali ova odluka nikad nije provedena u arhivu FSJ