Lovro-ZG je napisao/la:
crabtree je napisao/la:
I ne samo to nego Dinamu nisu oduzeti bodovi i titula nakon prvenstva već je nakon prvenstva Dinamo pokušao vratiti bodove koje nije osvojio na terenu (2-1 poraz od Rijeke, ne znam kako su to bodovi osvojeni na terenu). Titula se u Splitu čekala i proslavila a naknadno se odvija borba Dinama da im se da pobjeda za poraz šta im socijalistički radni sud ili kako se već zove, mrske Juge koja ga je godinama šikanirala i dodijelio.
Vidi cijeli citat
Što se tiče borbe na terenu, imali smo isti broj bodova, vi ste sam imali bolju gol-razliku.
A za samu utakmicu s Rijekom je bilo natezanja od početka. Išlo se odma preko saveza, al se savez oglušio na preporuku vlastite komisije.
Evo ti zapravo da si pročitaš šta je točno bilo:
O čemu je, zapravo, riječ? Na samome startu natjecanja, u prvom kolu sezone 1978./79., Rijeka je u početni sastav protiv Dinama na Kantridi uvrstila igrača bez prava nastupa, pobijedila 2:1, ali je nakon žalbe maksimirskoga kluba rezultat preinačen u pobjedu plavih 3:0 b. b. U sastavu domaćih je, unatoč ranijem Dinamovu kolegijalnom upozorenju, zaigrao Edmond Tomić, koji nije imao pravo nastupa jer je još iz svojega prethodnog kluba, Lirije iz Prizrena, imao višak žutih kartona. Riječkoga trenera Dragutina Spasojevića uredno je prije utakmice kontaktirao Dinamov tehnički direktor Zorislav Srebrić i zamolio ga da makne Tomića iz sastava upozorivši da će se maksimirski klub u protivnom žaliti. Riječani su se oglušili na upozorenje, a Dinamo se, kako je i najavio, žalio.
Kako god, Tomić je, pri rezultatu 1:1, asistirao proslavljenom riječkom napadaču Damiru Desnici za pogodak za 2:1. Delegat je, k tome, u zapisnik notirao: „U prvom poluvremenu sudac je u 20. minuti, umjesto žutoga kartona, trebao igraču Rijeke broj 10 (Ružić) dati crveni karton jer za ovakav prekršaj – udaranje suparničkog igrača u prekidu nogom – to se obično sankcionira crvenim kartonom.“
Dinamo se žalio i utakmica je registrirana u korist Zagrepčana. U to je vrijeme, dakako, vrijedio sustav s dva boda za pobjedu. Plavi su, dakle, službeno uključujući i bodove iz Rijeke, postali i jesenski prvaci s dva boda ispred Hajduka. Tada je nastupio novi preokret. Odjednom je utakmica iz 1. kola „vraćena“ na onih 2:1 čime su dva boda „preseljena“ iz Dinama u Rijeku. S ta dva oduzeta boda Dinamo pada na drugo mjesto s jednakim brojem bodova kao i Hajduk, ali uz nešto slabiju gol-razliku.
Sredinom travnja 1979. godine Izvršni odbor FSJ zatražio je stručno mišljenje svoje Komisije za propise, a ona je zaključila da je, sukldano pravilima, jedina moguća i jedina ispravna odluka registrirati utakmicu rezultatom 3:0 za Dinamo. Nakon toga slijedi paradoks: IO FSJ prvi put u povijesti (!) odbacuje zatraženo mišljenje vlastite (!!) Komisije za propise, negira pravno stajalište i registrira utakmicu pobjedom Rijeke 2:1.
U takvim je okolnostima Hajduk bio prvi s jednakim brojem bodova kao Dinamo, ali uz bolju razliku pogodaka. Dinamo se potom obratio Sudu udruženoga rada u čijoj je nadležnosti bila i nogometna organizacija. Sukladno sudskoj presudi, Dinamo je prvak za 1979. godinu, ali ova odluka nikad nije provedena u arhivu FSJ
Sve točno, još bi dodao neke izostavljene detalje. Rijeka je tvrdila da je igrač odradio kaznu u kup utakmici protiv nekog lokalnog kluba (došao je iz Prizrena u Rijeku ako se ne varam s kartonima) a pravila nisu bila jasno definirana ( može li se kazna odraditi u kupu). Stoga je iduće godine pravilnikom pokrivena i ta situacija.
A to opet me mijenja na stvari da je Hajduk na terenu bio bolji, za gol razliku ali bolji, dok je Dinamo pokušao uzeti naslov na sudu, šta je i bila moja osnovna opaska koju boskovic ne zeli prihvatiti iako je 100% tocna.
