??IZ DRUGOG KUTA - LOKOMOTIVA??

(PRE)VISOKA POBJEDA HAJDUKA!?

Daleko najteža utakmica pod Burićevim vodstvom i naizgled još jedna lagana pobjeda. U onom što je najvažnije Hajduk je uspio. Tri utakmice, tri pobjede.

Lokomotiva dolazi na Poljud nakon dva uvodna poraza od Dinama i Rijeke i apsolutno je spremna na sve da se vrati u Zagreb neporažena. Moram naglasiti da je Lokomotiva protiv Rijeke velikim dijelom utakmice bila bolji protivnik i da je izgubila jedinim golom na utakmici u sudačkoj nadoknadi. Protiv Dinama nema smisla komentirati njihove utakmice.

Vrlo bitna stvar za Lokomotivu je debi Budimira. Njegov cilj je bio vezanje oba stopera na sebe i stvaranje opasnih pozicija 1:1 za Uzunija i Kastratija (Lokomotivine krilne igrače). Dominantan, iskusan HNL napadač ostao je nemoćan prvenstveno zbog sjajnih stopera Hajduka. Ismajli iz kola u kolo nevjerojatno napreduje i doslovno je ugušio Budimira, koji ne da nije donio ništa ofenzivno, već je poremetio i defanzivnu ravnotežu i balans Lokomotive. Simić i Ismajli zaista izgledaju dobro i uigrano. Odlično preuzimaju i čuvaju leđa jedan drugome ne gubeći svoje pozicije. Izvrsno su odradilo što im je trener rekao: morate funkcionirati kao braća, morate biti jedan za drugoga, kad jedan izlazi, da je drugi spreman korigirati.

Veliki hendikep im je bio izostanak Ivanušeca koji kroz pas i kreaciju uvijek može biti opasan.
Tomić je jako dobar trener koji je imao plan A, B i C, ali večeras Lokomotiva jednostavno nije imala znanja, sreće ni lukavstva za napustiti Split neporažena.

Prvi put pod Burićevim vodstvom Hajduk nije krenuo izrazito jakim presingom. Je li tome kumovala Lokomotiva, linije koje nisu bile savršeno posložene ili taktička igra, jedino može odgovoriti sam trener Burić.
Hajduk je izašao visoko i tražio pogreške Lokomotive te pokušavao dugim loptama napadati prazan prostor. To je očita Burićeva taktika - jako i brzo napadati nepostavljenog protivnika.
Ponekad je ta lopta išla prebrzo naprijed i to nije izgledalo najbolje.
Još uvijek Hajduk radi puno individualnih grešaka u pozicionoj igri koje nasreću do sada nisu bile kažnjene. To je segment igre na kojem može i mora jako puno raditi. Prvenstveno tu mislim na naša oba bočna igrača te na Hamzu koji moraju smanjiti broj izgubljenih lopti u pasivnim dodavanjima.

Prvo poluvrijeme je bilo za zaborav. Čista, jasna formacija s minimalnim odstupanjima je djelovala sporo, tromo i u mnogim situacijama jalovo.
Ono što je dobro i što je Burić dobio formacijski je 6 fiksnih defanzivnih igrača i 4 ofanzivne „lutalice“. Caktaš, Jairo, Jradi i Eduok su izrazito teški za čuvanje.
Njih četvorica su toliko puta promijenili pozicije da je to stvarno bilo zanimljivo za gledati.

Vodećem golu Hajduka prethodio je Lokomotivin prekid iz kojeg su pogodili vratnicu i nakon toga promašili zicer (što je doduše moralo biti poništeno jer su čak TRI igrača Lokomotive bila barem 2 metra u zaleđu i potpuno je nadrealno kako pomoćnik nije dignuo zastavicu).
Sve poslije otišlo je na našu stranu.
Večeras se na Poljudu predstavio Eduok na spektakularan način. Golom i dvije asistencije u debiju na Poljudu.
I ništa više o Eduoku nakon jedne utakmice ne bi pisao. Nakon što riješi Belupo u Koprivnici može dobiti i dvije rečenice. Malo se šalim, ali momak je napravio nešto što rijetko viđamo u HNL-u i nadam se da je u stanju to ponavljati. Ako to može, onda je Hajduk dobio pravog napadača.

Hamzina visoko oduzeta lopta kod Eduokovog gola i Nejašmićev gol su pečat i dokaz da se kod Burića vezni igrači osjećaju dobro. Dva zadnja vezna dobro drže defanzivni blok, ponekad imaju problema u suradnji sa krilnim igračima koji su praktički napadači. Suradnja s bekovima je sve bolja i siguran i jednostavniji pas je nešto na čemu se mora inzistirati u njihovoj igri, naročito u Hamzinoj.

Moram priznati da sam se pribojavao ove utakmice iz više razloga. Gotovo uvijek kad je unaprijed uknjižena pobjeda, kad je neka svečana atmosfera i fešta na tribinama, pucali smo. Čista psihologija.
Ova ekipa kao da je promijenila gard, kao da je prilagođena situaciji, uvjetima, protivniku.
Nakon tri kola, tri različita protivnika i tri glatke pobjede bez primljenog gola, mogu samo čestitati Buriću. Maksimalno je pojednostavnio samu igru. Standardizirao ekipu. U svoj kalup uklopio je individualno jake igrače i nadam se da ova ekipa može nastaviti u ovom ritmu i u Koprivnici.
Ono što me posebno veseli je samokritičnost. Burić i par igrača javno su nakon utakmice progovorili o lošem prvom poluvremenu. To mi govori da ne lete i da su svjesni svojih slabosti i da su ih spremni ispravljati.

E pa sretno ti Hajduče i „igraj muški i kad te ne ide“.