Vidi cijeli citat
ne znan ni ko je autor ni šta je dosad pisa ali ovaj pasus potpisujen od a do ž
Transfer politika
Rasipništvo i transfer politika Maria Branca i posljedice istih tema su kojom se, uslijed aktualnih problema, nije korisno zamarati. Osobito jer su gotovo sve Portugalčeve akvizicije napustile klub. Ipak, valja dodati da je, kao šef skautske službe i njegov prvi suradnik, i Bjelanović dao obola tome.
A kad sam u prvom dijelu teksta napisao da je Bjelanovićev jedini krimen nisu trenerske akvizicije, mislio sam i na ulaznu transfer politiku. Od svibnja 2018. za nju snosi direktnu odgovornost.
Opet se vraćamo na strategiju. A proklamirana strategija kluba jest fokus na domaće igrače, u što većoj mjeri iz vlastite akademije, uz popunjavanje kritičnih pozicija odgovarajućim pojačanjima sa strane. U skladu s tim, klub treba jasno definirati kakvi profili igrača zadovoljavaju kriterije.
. Nakon što se klub financijski stabilizirao i podigao gornji limit za plaće pojedinom igraču, otprilike je postalo jasno koji i kakvi igrači su dostupni. Sljedeći korak je procjena koliko dobra ta pojačanja moraju biti.
Primjera je mnogo, a ja ću se zadržati na nekolicini ilustrativnih.
Zanima me kako je moguće da 25-godišnjeg nigerijskog napadača koji iza sebe ima tri godine nogometa u turskoj ligi, jednoj od 10-12 najjačih u Europi, a skautima svih ozbiljnih momčadi je kontinuirano na radaru, nije pokušao angažirati niti jedan od renomiranijih europskih klubova, ili da nitko iz solidne i platežno moćne turske lige nije bio voljan dati mu plaću koliku ima u Hajduku. Više je nego indikativno da je nakon dvije i pol godine u klubu srednjeg doma tamošnje lige preselio u fenjeraša, s kojim je na koncu sezone eliminiran u niži rang. Indikativno je da je sa svojih 25 godina realizirao tri transfera u kojima je ukupno plaćen milijun eura.
Teoretski je moguće da Hajduk imao bolju skautsku službu od svih europskih klubova i da je samo Hajduk u njemu vidio silnu kvalitetu koja će donijeti iskorak. Ipak, razumno je pretpostaviti da i drugi klubovi imaju svoje skaute, da su ga pratili i nisu ga smatrali vrijednim dovođenja.
Hajduk možda ne može ciljati visine Galatasaraya ili Fenerbahcea, ali dosegnuti razinu jedne Kasimpase može se smatrati realističnim ciljem. Vodeći se tom logikom, višak i otpadak iz Kasimpase ne može biti pojačanje u Hajduku, pogotovo ne ako je to 25-godišnji formiran igrač s malo ili nimalo prostora za napredak. Barem ne Hajduku koji želi iskorak.
Navest ću još jedan primjer. Riječ je o pola godine starijem Libanoncu fine tehnike i solidnih fizičkih predispozicija, baš poput iznad navedenog Nigerijca. Prije Hajduka četiri sezone je proveo u Norveškoj, u klubu iz srednjeg doma tamošnje lige, imao i solidnih nastupa i jednu prilično efikasnu sezonu.
Postavlja se razumno pitanje: Kako to da niti jedan od renomiranih klubova iz Skandinavije i ostatka Europe nije našao za shodno angažirati nogometaša čija kupovina ne bi izazvala prevelik trošak?
Hoće li Hajduku iskorak donijeti igrači koji nisu bili dovoljno dobri Kopenhagenu, Rosenborgu ili Malmöu? Igrači koji do 26. godine nisu uspjeli ostvariti transfer u kvalitetniji klub.
Zavidna tehnika, dojmljiv sažetak na YouTubeu, preporuka menadžera poznanika nisu i ne smiju biti dovoljne reference za angažiranje nogometaša. Neka ´falinga´ očito postoji, čim baš nitko drugi za njih, formirane igrače u srednjim dvadesetima, nije bio spreman izdvajati 400-450 tisuća eura godišnje.
Kojim putem krenuti?
Kad je ulazna transfer politika u pitanju, Hajduk mora prestati gajiti iluzije da će mu formirani igrači iz inozemstva predstavljati pojačanje. Tu prvenstveno mislim na ljude s neslavenskog govornog područja.
Kod povratka hrvatskih nogometaša i angažiranja igrača sa slavenskog govornog područja situacija je znatno drugačija, iz očitih razloga. Takvi se u pravilu lakše prilagođavaju, stvara se bolja kemija u momčadi, te ih češće vode drugi motivi, osim isključivo financijskih. Niz je razloga zbog kojih će domaći nogometaš na terenu pružati više od stranca jednake kvalitete.
Angažiranje stranaca neslavenskog podrijetla opravdano je ako se radi o igraču relativno nepoznatom na tržištu, neformiranom i daleko od ispunjenja potencijala. To su akvizicije u koje je opravdano opuštati se i koje, uz dobru selekciju, mogu donijeti dobrobit klubu. Uz puno promašaja i pokoji pogodak koji će ih višestruko kompenzirati.
Ne tvrdim da je svako inozemno pojačanje s ovim proračunom nužno greška, no ogromna većina jest. One koji se ne slažu pozivam da pobroje sve takve pridošlice, a zatim navedu one koji su se pokazali pojačanjima.
Skupe akvizicije iz inozemstva, za kakve je sposoban primjerice Dinamo, posve su druga priča i Hajduk za njih nema financijsku podlogu.
To će možda biti moguće kroz koju godinu, kad u blagajni bude dovoljno novca da se po sezoni dovede barem jedan prilično skup igrač za kojeg se s velikom dozom sigurnosti može tvrditi da pravi razliku.
Primarni fokus kluba jest, što je jedino logično, omladinska škola i na tome treba ustajati i još više inzistirati. Osobito nakon naučenih lekcija s pridošlicama iz inozemstva. Ne smije se dopustiti da bogati bazen talenata iz B momčadi ostane nepotpuno iskorišten.
Hajduk svoj skauting mora usmjeriti ne Dalmaciju, Hrvatsku i regiju. Tim redom. Igrače s tog područja, uz kvalitetnu skautsku mrežu, u mogućnosti je pratiti u kontinuitetu, primijetiti na vrijeme i barem neke ´ugrabiti´ prije konkurencije. A može se pronaći i neki gotov igrač, za manje novca nego u inozemstvu, ali odgovarajućeg profila. Sve navedeno u ovom pasusu Hajduk je tijekom proteklih nekoliko sezona unaprijedio na višu razinu.
Ogledni primjer može biti Slavia Prag čiju momčad, konkurentnu u najjačem klupskom nogometnom natjecanju, čini 90% čeških nogometaša. A nije baš da Češka ima veći bazen nogometnih talenata od Hrvatske. Tijekom proteklih sezona, većinom transferima manjim od milijun eura, stvorili su bazu domaćih igrača, te tu okosnicu oplemenili dvjema skupocjenim inozemnim akvizicijama.
Dok Hajduk nema proračun koji može podnijeti ulazni transfer težak 3 milijuna eura, u prednosti je kad je riječ o kvaliteti nogometne akademije i broju ´proizvedenih´ igrača
