A sad malo o nečemu drugom.
Sinoć u jednom dućanu sa curama nešto kupujem
i između polica ugledam čovjeka nešto mi poznat.
Gledam i kontam jeste Paladino nije Paladino. Na kasi
ispred nas opet on. I sad sam bio siguran da je on.
Još mi i curama nešto "pokloni" prije nego je krenuo.
Stignem ga prije garaže i zaustavim ga, a čovjek me
gleda onako "oprezno". Ovo "oprezno" će razumjeti
oni koji me znaju radi čega je. Ali kad sam mu zahvalio
za sve što je učinio za Hajduk samo je nabacio veliki osmjeh
na lice kao da se znamo 100 godina i rekao:
"Jeste li vidjeli nisu nam u dvije utakmice uspjeli zabiti gol?"
Ja se počeo smijati, a on nastavi zabili smo ga sami sebi.
Lijepo se predstavi curama i ja im kažem kako je to jedan
veliki doktor, a on dodaje prije svega veliki hajdukovac.
Malo smo pričali poslije i samo je rekao da se nada da će
imati pameti dole dovoljno jer sad imaju priliku, bar za iduću
godinu se još pojačati i napokon imati pravu ekipu.
Uglavnom meni je večer bila dobra i bez onoga što je bilo poslije.
Verbea ligant homines, taurorum cornua funes! "ajde glupane kakav faul, on je pre jak samo ti to ne razumiš" Jebeš čovjeka koji ne promijeni mišljenje. Jesam duša al mi ne treba ništa. Bolje svašta pojesti nego svašta reći.