Najsanjaci autor jednog od najboljih postova otkad sam na forumu.
Godinama se događa slična stvar.
Pokušat ću brojkama predočiti na što mislim.
Imamo na nekoj poziciji klinca koji je od 1 do 10 trenutno kvaliteta 4, ali neko stručno oko bi reklo da ima potencijala da bude razina 7.
Da bi dosegao svoj potencijal mora igrati, klub mora malo istrpiti njegove greške. Što više igra i što ranije dobije priliku i što je bolje vođen, veća je šansa da dohvati te svoje limite.
No, što se događa?
Mi dovedemo neko primamljivo rješenje sa strane čija je trenutna kvaliteta veća od tog našeg klinca, recimo oko 5-6, ali nema neke šanse napredovati (Jradi, Eduok, Svatok, nastavi niz). Naš klinac a) ne dobije minute i ne ostvari svoje potencijal, b) pobjegne glavom bez obzira nekome tko će mu dati priliku i za godinu dvije imamo igrača razine 5-6, a moglo smo imati igrača razine 7-8.
Ovaj spominjani Šved bi nama bio pojačanje u smislu da bi bio najjača devetka koju imamo. To je ta razina šest koja nas drži čvrsto i daleko iza Dinama.
Bolje trpjeti Krekovića okruženog Caktašem i Jairom, možda bude otkrovljenje. Ili Blagaića, a ispred njega koristiti Jaira i Caktaša u sistemu bez klasične devetke.
A ako se već dovodi, uvijek sam radije za opcije poput Čatakovića, igrače koji možda još nisu do kraja eksplodirali, a kriju nešto više u sebi. Možda ćeš, naravno i promašiti, ali bože moj, ideš dalje, probat ćeš s nekim drugim.
Kad uzimaš gotovog otpatka od 25 godina iz turske druge lige ili fenjeraša u cvajti, siguran si što dobivaš. Igrača koji će te držati iznad razine većine ostalih u HNL-u ali i daleko iza Dinama.
Zato - radije biram učvršćivanje Blagaića i Vuškovića u prvoj postavi i značajnu rolu Krekovića uz treće-četvrto mjesto nego drugo mjesto čiji se značaj precjenjuje. Zato sljedeće sezone imaš dva klinca koji su u uzletu, s polusezonom ozbiljnog nogometa iza sebe i mogu eksplodirati do kraja.
[uredio Uvik_pro - 28. siječnja 2020. u 21:40]