Koliko puta je samo Caktaš neprimjetan kad nema učinka u golovima ili asistencijama, valjda ne treba otpisivati, slati na posudbu ili tjerati dečka koji prvi put počinje utakmicu.
Da bi se pokazao, moraju ti i trener i suigrači stvoriti preduvjete. Kod nas je igra uglavnom posložena tako da 5 igrača (bekovi, polušpica i napadači) stoje naslonjeni na zadnju liniju protivnika, svi negdje trče, tumaraju (jedino je trka, kao i kod Knaufera, neupitna), jedni utrčavaju iza protivničke obrane, drugi se povlače u međuprostor, bez jasnog plana. I onda bi dečko težak 60 kila trebao primati loptu leđima okrenut 25 kila težim HNL drvosječama. Stvori brate igru i mehanizme tako da momak dobije loptu licem prema golu 3-4 puta na utakmici pa da nešto stvori.
Sad ću opet spomenuti Sixa, što se ovdje rado čeka, ali valja reći da se kod njega uz manje trke, više plana i mehanizama ulazilo u zadnju trećinu.