APSURDHAJDUKSTAN 12

Dvanaesta priča: HAJDUKOVO LEGLO SRAMA – LOŽA A i B! !

Gotovo da nema splitskog, dalmatinskog, hrvatskog i „hajdučkog“ ljudskog i nogometnog šljama koji nije prodefilirao kroz Hajdukove lože. Mjesto sakupljanja i okupljanja klupskog vrha, vanjskih suradnika, sponzora, veterana, političkih dužnosnika, menadžera, mafijaša, HNS-ovaca, sudaca, istaknutih „uhljebljenih“ klupskih dužnosnika, raznih dama i ljubavnica koje su dobile kartu na poklon, opskurnih likova koji se pojavljuju samo na velikim utakmicama ... i svi oni prije utakmice, na poluvremenu i nakon utakmice završe u Bilom salonu na besplatnoj žderačini, lokanju i mudrovanju. 

Na zapadnoj tribini na centralnoj poziciji točno iznad prolaza za svlačionice se nalazi zloglasna Loža A, iznad koje je novinarski prostor gdje sjede utaborene novinarske veličine, a iznad njih Loža B za „uhljebe“ i one pretplatnike s dubokim džepom. Dio na stadionu koji je rezerviran za privilegirane zbog raznih razloga: položaja, usluga, mita, uhljebništva, zasluga, pogodovanja, kupovine, ulizivanja, skidanja hlača ... a svi zajedno su na utakmicama od globalnog značaja kada su najveći „hajdukovci“ ako se pobjeđuje i najveći pljuvatori i sveznalice ako se gubi. Fokus je uvijek na Ložu A, i prve redove gdje je smješteno rukovodstvo kluba, koje je na udaru kad klubu ne ide već od navijača na zapadnoj tribini. Loža nikad nije bila mjesto jedinstva i podrške, jer oni koji nisu u upravljačkim strukturama a sjede iznad u Loži A rovare i navijaju da se postojeća garnitura sklizne. Brbić je u prvom mandatu od istih bio predmet ismijavanja i sprdanja, ali kad je na predsjedničko mjesto zajašio Kos, Brbić je postao oličenje dobra i ljubavi. Iznad prvih redova gdje sjede ljudi iz upravljačke i nadzorene strukture, te bliski suradnici uprave, (a na drugoj strani gosti), su smješteni sponzori koji karte dijele ljudima koji žele biti viđeni. Iznad sponzora su smještene političke glave i razni klupski paraziti koji su dobili mjesto na temelju usluga, zatim bivši hajdukovi dužnosnici: predsjednici, direktori, tajnici, stariji treneri, voditelji i tajnici omladinske škole, a iznad njih veterani kluba od onih koji su odigrali veliki broj utakmica do epizodista s jednom utakmicom. Upravo u tom kontigentu se nalazi najveći broj onih koji sve znaju, pametuju, žugaju, vrte glavama, naslađuju se, komentiraju aktualnu garnituru i dakako provlače teze kako bi to oni bolje napravili ili kako su oni u svoje vrijeme radili vrhunske stvari. Među takvima se nalazi najveći broj onih koji su iz Hajduka izvlačili lovu 1990-ih i 2000-ih, ostavljajući klub u dugovima, a sve uz podršku aktualne HDZ-ove politike. Jedan dio njih je zbog navedenih razloga završio na sudu a najpoznatiji slučajevi su Reić, Vidošević, Kovačević, Maršić, Boljat, Kaleb, Rožić, Buljan, Šurjak, i Luketin zbog privatnih razloga... ili oni koji su klub doveli do propasti: Grgić, Fiorentini, Štimac ... Od kada je pokrenut projekt NH, najveći dio navedenih izbjegava dolazak u Ložu A, zbog zatvora, etiketa i nadamo se srama. Hajduku nesklone medije u vremenu krize koriste likove poput Reića, Buljana, Štimca, Džonija, Cukova, Pudara da rigaju vatru po odgovornim osobama u klubu, stručnoj politici i struci osobno. Da vas podsjetimo: Zdravko Reić (direktor kluba) – zamračio lovu od Asanovićava transfera, Buljan (sportski direktor i trener) – slučaj Komercijalna banka i bankrot kluba, Džoni (skaut) – „plati i sin ti je u Hajduka“, a paralelno je radio i za Dinamo, Štimac (igrač, direktor, sportski direktor, trener) – šurovanje sa sudcima i novinarima, nasilje, pretvaranje prve ekipe u seljačku radnu zadrugu i bankrot kluba ... 

U Loži A sjede i veterani različitog kalibra od kojih su pojedini iz drugog plana grickali u klubu dok su bili unutra i napadali sve kad im se začepila špina. Danas su najprisutniji veterani iz 1980-ih i 1990-ih, biologija je posušila starije, odnosno pojavljuju se na komemoracijama i sprovodima kao Bogdan Kragić i Tonći Baranović. Jadan dio vetrana je i nakon igračke karijere dobio prigodu u Hajduku kao prvi treneri: Ivan Katalinić (3 puta), Zoran Vulić (5 puta), Ivan Gudelj, Ivan Pudar, Mario Čutuk, Goran Vučević, Ante Miše (2 puta), Joško Španjić, Hari Vukas ... a od navedenih samo prva dvojica mogu reći da su se u tom poslu što se tiče Hajduka ostvarili i zaslužili respakt, posebno Katalinić kojega mnogi od kolega ne mogu i danas prožvakati (kao vratar nije bio zvijezda, a kao trener je postao najveći uz Luku Kaliternu, Tomislava Ivića i Špacu Poklepovića). Iako su imali prigodu i više, rijetki od navedenih nisu podmetali i srali jedni po drugima, a ako bi se pojavio strani čimbenik onda svi zajedno po njemu/njima. Dotičnoj gospodi bi se pridružio inventar u Loži A: Ante Ivković Zonzi, Željko Mijač, Stipe Pletikosa, Vladimir Balić, Mate Bilić, Vik Lalić, Nikica Cukrov, Dragutin Ćelić, Vlatko Đolonga, Tomislav Erceg, Tonći Gabrić, Darko Miladin, Srđan Mladinić, Nenad Pralija, Goran Šušnjara, Denis Putnik, Ante Šećer, Ivan Čubretović ... koji bi uz nogometnu analizu praznili bačve u Bilom salonu. Samo na „većim“ utakmicama bi svoje mjesto našli: Aljoša Asanović, Stipe Andrijašević, Ivica Mornar, Mario Osibov, Boško Anić, Zoran Vujović, Stipe Balajić, Mario Carević, Saša Glavaš, Joško Jeličić, Srđan Andrić, Kazimir Vulić, Dean Računica, Milan Rapaić, Darko Butorović, Anthony Šerić, Marino Biliškov, Hrvoje Vejić, Luka Vučko ... Za razliku od onih koji Poljud izbjegavaju zbog razočarenja, zdravlja, obaveza, nedostupnosti Sergije Krešić, Mišo Krstičević, Ante Žaja, Dražen Mužinić, Ivica Matković, Luka Peruzović, Milenko Bikić, Luka Bonačić, Blaž Slišković, Ivo Šeparović, Pero Nadoveza, Alen Bokšić ... Posebnu skupinu čine legendarni Ivo Bego i Zlatko Vujović, koji su za razliku od glavnine navedenih od početka na liniji razumijevanja za većinu procesa u klubu i izvan njega, prepoznaju probleme i poglavito gledaju na nogomet i igru, a izbjegavaju zjake i priblezgavanja. Nakaradna je činjenica da Ivan Čubretović (1 utakmica za Hajduk) i Zlatko Vujović (240 službenih utakmica za Hajduk) imaju isti status.

Svi navedeni su veterani Hajduka i kao takvi imaju udrugu koja bi trebala surađivati s klubom i ceremonijalno ga predstavljati na svim manifestacijama koje obilježavaju dane Hajduka (ponajviše u organizaciji DPH-ova). Većina gore navedenog inventara na Poljudu čini grupu koja Hajduk na nedostojan način predstavlja, odnosno sramoti gdje god stignu do te mjere da su ih prestali pozivati. U prvom planu je dobra spiza (janjetina, peka, oborita riba), galoni vrhunske kapljice, i prvorazredni smještaj, a utakmica ako se stigne odigrati. Navedeno je posebno bilo izraženo u vrijeme kad je predsjednik udruge bio Ivan Buljan, a dopredsjednik Ivica Šurjak (koji inače ne razgovaraju), tajnik Goran Brailo (veteran s odigranih 5 prijateljskih utakmica za Hajduk), a blaža verzija je sad od kad ih vodi predsjednik Vlatko Đolonga i dopredsjednik Darko Miladin. Razgovor s navijačima Hajduka na manifestacijama gdje su bili pozvani veterani se obavljao na način da se vrijeđa trenutačna uprava, struka, igrači, NO, projekt NH, na tapetu su strani subjekti i teza: „kao da mi nemamo naše trenere i igrače“!!! Računi koje bi napravila pozvana ekipa veterana bi dovodili organizatore u bankrot, a situaciju bi još sramotnijom činio Vilson Džoni svojim pijanim eskapadama s ostalom ekipom „smukova“.

Usprkos činjenici da je projekt NH spasio klub i odveo ga u zonu stabilnosti, rijetki su veterani koji ga podržavaju i razumiju, a još manji je broj onih koji žele čuti što projekt NH znači za člana i navijača. Članovi NH su Mario Carević i Ivan Gudelj (koji to radi da bi se uguzio) i vjerojatno još pokoji pojedinac koji se nije eksponirao. Ostali su u najvećoj mjeri protiv iz razloga što ih nema u Hajduku ili su bačeni na margine, ili su pod utjecajem veteranske klike. Za priču veterana se veže igralište Dalmatinca koje su dobili na koncesiju i tamo ubiru lovu dok im je Hajduk bio servis za lopte, mreže, pranje dresova, košnju trave ... Glavnu riječ vodi vječni „uhljeb“ veteran Ante Ivković Zonzi i tajnik Branko Bošnjak, zaštićeni su od grada Splita do mjere da se dugogodišnja suradnja s Hajdukom prekinula jer nisu dozvolili da im se na teren postavi umjetna trava i da s Hajdukom dijele termine. Tim činom bi se veteranskoj interesnoj skupini izbile kune iz džepa jer su navikli još dok su bili u Hajduka sisati na sve strane. Da se razumijemo, nisu svi negativni i loši nego je negativna atmosfera koja generira loše i destrukciju, u tom sektoru ima časnih i poštenih ali su u manjini toliko tihoj da ih se zaboravi.

Kao tampon zona između aktualne strukture klupske vlasti i veterana su smješteni politički kadrovi i sponzori. Doduše, od kad se Hajduk zalaže za depolitizaciju sporta sve je manje političkih glava osim kad su velike utakmice i onda se parkiraju državne i regionalne HDZ strukture koji nemaju pojma da je lopta okrugla. Degutantno je na Božićnim domjencima i obilježavanju rođendana Hajduka kada se sjate bezlične face koje se Hajduka sjete samo kad im ide u prilog: nekoć Kerum i Baldasar, danas Krstulović Opara, pa glavonje: Boban, Škorić, Ževrnja, Akrap, Bužančić ... Sponzori su uvijek dobrodošli i hvala im što su pronašli zajednički interes kad je u pitanju Hajduk, ali je tragično da karte nisu personalizirane, pa se u loži pojavljuju polugoli modeli, ljubavnice, muške i ženske sponzoruše, bezlični likovi koji su došli u ložu kako bi ih se slikalo i kako bi se mogli pohvaliti, čiji je domet slikavanje koreografije od Torcide i selfi. Zanimljivo je pratiti reakcije u loži kad Hajduk igra posebno u važnim utakmicama, gdje su jedino iskrene reakcije u prva dva reda aktualnog vodstva gdje se može uočiti radost i tuga. Gornji dio Lože A glumata vjernost, a u ruci figa, najbolji primjer je Marin Brbić koji nije mogao sakriti radost kad bi se Ivan Kos skliznuo ili nasukao. Vjerojatno danas isti taj Ivan Kos navija kontra Hajduka i želi neuspjeh svih koji dolaze nakon njega pogotovo nakon onakvog raskida. Trenutno Marin Brbić najbolje zna što se kuha u loži iznad njega jer je on bio aktivni sudionik podmukle hajdučije!!! U tzv. „malim“ utakmicama likovi iz lože su na mobitelu ili im pogled pada na guzice i sise voditeljice Mirte Šurjak čiji je dekolte još veći kad se gleda odozgo, ili plaze jezik na mlade hostese koje vire iz tunela, uglavnom prizemno i degutantno ponašanje uglednika koje još goru notu dobiva kada se analizira dress code i stanje u kojem dolaze nakon lokanja u Bilom salonu. Ne postoji utakmica na kojoj ne vidimo kršenja pravila, od djece u loži, kratkih hlača i rukava, unošenja pića, pušenja ... kao da ne postoji osiguranje koje se masno plaća. U Loži A nije rijetkost vidjeti brojne lokalne seratore i ulizice HNS-a iz manjih klubova, zatim samoproglašene menadžere koji vrbuju mlade igrače za sitnu lovu, kojima je osobni interes u prvom planu a Hajduk samo sredstvo, pa sve do lokalnih dilera i svodnika koji su kartu dobili u klubu bez problema. Upravo zbog ovakvih svim upravama i Nadzornim odborima prst dolje, jer nisu vidjeli za shodno urediti pravilnike i kontrolirati kakav „šljam“ s njima dijeli Ložu koja bi trebala biti primjer čistoće i poštenja. Ako apostrofiramo period od kad je projekt NH na snazi nije teško zamijetiti da u Loži A nema glava iz NO-a, što nije niti čudno kada se sagleda međusobni odnos. Paladinov i Ramljakin NO je udarao po prethodnom NO-u zbog bankrot situacije, Marasovićev NO je prethodni doslovno proglasio nesposobnim i optužio za nerad i nečinjenje, a Perasovićev NO za bivši još drži transparent NO odjebi, što kako stvari stoje čeka i njih. Svi se ponašaju po istom obrascu, život Hajduka je počeo od njih i samo oni mogu i znaju, čiji sindrom je zahvatio udrugu NH, a u Torcidi je navedeno rak rana i samo se silom riješava! Bitno da se svi pozivaju na zajedništvo, jedinstvo, borbu, svi moraliziraju i dijele packe drugima, optužuju, pravdaju se, izobliče se do razine da se ne prepoznaju u ogledalu.

Novinarskim veličinama je Loža A na dlanu i točno vide pa čak i čuju reakcije „uglednika“, a s pojedinima su u intezivnoj komunikaciji. O novinarskim crvima smo već na dugo i na široko i većina se parkira iznad Lože A u zoni gdje se rađaju „vrhunski tekstovi“ koje željno čekaju pročitati svi vjerni pratitelji Hajduka. Nakon utakmice se dotična gospoda spusti u press salon gdje slijede rošade „priglupih“ pitanja koje kod iskrenih pratitelja Hajduka izazivaju podsmjeh i gađenje. Čovjek se zapita jesu li velenovinari ikada pogledali kako to rade naši prekomorski susjedi ili se radi o toliko niskoj razini poimanja i konzumiranja posla koji su izabrali za svoj životni poziv („radio ne radio plaća je ista“).

Loža B je izvan dometa kamera i fotografa, što korisnicima omogućava slobodnije ponašanje i reakcije. U najvećoj su mjeri gledatelji kojima je poklonjena karta („muktaši“) zato što su blizu oltaru, (ne)radna zajednica i članovi obitelji igrača i struke. Svi oni imaju čast gledati i vidjeti reakcije pretplatnika koji spadaju u red najvećih kritičara Hajduka: pljuvanje, vrijeđanje, napadanje, etiketiranje, ruganje, bijes, mržnja ... su najuočljiviji kod dobrostojećih „hajdukovaca“ kojima je lova izbacila ego u prvi plan. Nitko nije pošteđen: uprava, NO, treneri, igrači, dodavači lopti ... kriv je projekt NH, a najgori je Nadzorni odbor koji uzima lovu, krade, vara ... Posve je jasno da su se u Ložu B sjatili likovi s psihičkim problemima koji na Poljudu liječe frustracije ili su pobjegli od žena koje ih na dnevnoj razini maltretiraju i drže za budale. U takvo okruženje nije uputno slati navijače sa slabim srcem ili tankim živcima, te djecu koja bi mogla steći dojam da se nalaze na gostujućoj tribini. Poseban trenutak je poluvrijeme ili kad završi utakmica kad se sjate s novinarskim istomišljenicima pa krene mudrovanje i sugestije što bi trebali napisati i objaviti.

Ne može nam nitko reći da se ne može uvesti red u jebene Lože na stadionu, ne može se nitko opravdati da se red nije mogao uvesti do sada. Odgovor je jednostavan: ili su svi skloni kompromisu ili ne vide problem ili su nesposobni! I ne samo to, očekujemo da se Lože preurede i odvoje u bokseve, da imaju svoj komfor i cijenu, da su personalizirane i da nije dozvoljeno dijeljenje, da u klubu ne postoje gratis karte, da su dostupne svima koji nemaju mrlje na karijeri bilo da se radi o veteranu ili poslovnom čovjeku – prljavi novac raznih smrdljivaca ne želimo!

U idućem nastavku u četvrtak ili petak: HAJDUČKO SRCE!