Polako ali sigurno se pretvaramo u prciju.
Recikliramo trenera, jedino uvjet je da je bazenas, sa poznaje mentalitet, da živi blizu stadiona. Recikliramo predsjednika, nema veze sto nije uspješan.
Struka i trener su zadnji brbani, seljaci, primitivci koji su sigurni 100% bez obzira na rezultat, odgovornosti nema, obračunavaju se po društvenim mrežama i presicama, doslovno pisaju po nama i po imenu Hajduk.
Alo itko pomisli nešto kritički pitat u napisat makar s argumentima, taj je persona non grata, državni neprijatelj i najveći problem kluba.
Lažu nas i jebu nam svaki tjedan nas koji živimo i dišemo za Hajduk, koji gledamo svaku utakmicu iako znamo da ćemo posli bit u kurcu i pitat se zašto radije nisam gledao u zid 2 ure, gledamo svaku usranu presicu iako se poslije osjećamo kao da nas je netko psihički silovao.
Dovode se razni stranci koji su najčešće polupojacanja za lipe pare, dosta sumnjivo, rekao bi kao da neko uzima zub po putovnici.
Razlika između prcije i Hajduka je to šta to nije njihov klub, a ovo je NAŠ klub. Borili smo se, pobijedili, uspili smo. Nas je i sad neka patimo i plačemo.
Situacija je identična Životinjskoj farmi. Borili smo se i izborili za slobodu. Sad nas prljave svinje jebu su god stignu. Uživajmo!
RIP Kodeks, nedostajat ćeš nam iako si trajao i vrijedio 5 i po minuta.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.