Streslo me kad sam pročita da Huljaj odlazi, ima sam neku zlu slutnju ali mislim se ja, prva ekipa konačno igra nogomet, u gostima igra kao i doma, po prvi put otkad pratim Hajduka, a ima tomu godina, b ekipa rastura, nadolaze mladi... što može poći po zlu.. Ako je novi predsjednik pametan, neće minjat ovo što valja...
Odlazak Huljaja nije bio sam po sebi problematičan ali je bio indikativan, da se nešto ili valja iza brda ili da smo kašeta brokava.
Ovo ni u najluđim snovima nisam moga ni zamislit. Odlazak Huljaja, odnosno dolazak Brbića, slučaj Šibenik, atmosfera u klubu nakon toga, nesritan gubitak drugog mista unatoč rekordnom bodovnom učinku, ispadanje u prvom pretkolu od Gzire sa otvorenim ždrijebom do playoffa, gubljenje bodova u gostima, čak i od najslabijih ekipa, gubitak i tog drugog mista a najgore od svega je besperspektivnost u bližoj budućnosti.
Nije meni mrzak Tudor kao osoba, nemam problema sa takvim tipom karaktera ali brate, nisi za trenera Hajduka. Ovo večeras je bilo za izrigat. Ako ovo nije dosta, treba smo pogledat bodovni učinak. Volio bi da dohvatimo to drugo misto pa bi nam bar skupine EL bile nadohvat ruke ali uz ovu igru, znam da lažem sam sebe kad se nadam. Ako i preživi ovo 3-4.misto na tabeli, pa izvuče objektivno jačeg protivnika, čitaj alibi, svejedno neće dočekat Novu godinu kao trener Hajduka. Jednostavno, njegova vještina prenošenja nogometnog znanja na ekipu je obrnuto proporcionalna njegovoj samouvjeenosti i egu.
I dok bi onaj slučaj kad je nakon utakmice reprezentacije u zg jednoj djevojci zalipija hamburger u glavu-još i mogao biti smatram mladenačkom ludošću, ovo večeras je žalosno jer dolazi od iskusnog čovika i još tužnije što to dolazi s pozicije trenera Hajduka.