Čuić mi je osim golova djelovao prilicno loše, čak lošije i od standardno fiksiranogsamonagol "fantaziste koji redovno puca na gol sa 35 metara i sa 4 igrača u bloku" Caktaša.Možda griješim, ispravite me ako ne vidite mo.ka ovim očima, ali duel igra, postavljanje na igrača,obavezna(pametna) trka i brzina odigravanja su mu još na juniorskoj ili drugoligaškoj razini?

Ali nije on problem naravno , igrač od 19 godina nikada nije niti smije biti problem, momak može samo rasti ako je u glavi "zdrav" a predispozicije ima.Problem su "senatori" koji igraju neke svoje igre, ispod svake razine, povlačeći prema dnu svojom inertnošću i osnovnim tehnickim i taktickom manjkavostima i tu mladost koja upija svaki njihov potez na i van terena.

Sinoć su donekli izgledali motiviraniji i ocito na prirodnijim pozicijama, ali onoliku količinu tehničkih pogrešaka , nerezonskih odluka i predanih lopti bez pritiska samo onako rastureni Dinamo ne kažnjava.

Ona isforsirana ekspresna odigravanja(gubitak lopte)dok se jos muče sa kontrolom lopte u nogama je uistinu amaterska razina tehničke i mentalne izvedbe.

Unatoc svemu, vidljivo je da je problem u najvecoj mjeri psihološke prirode, najmanje taktičke, u nešto većoj mjeri tehničke.Da li je trener izgubio svlačionicu svojim pretjeranim eksperimentiranjima i rigidnim pristupom dodjeljivanja uloga vec formiranim igračima, ili igrači imaju neke svoje mentalne razloge o tome se da raspravljati.

Kazati da Caktas po defaultu ne zna dodati na 10 metara ili odigrati pas umjesto nerezonski pucati ili da Juranović ne zna štopati ili mijenjati smijer bez da redovno klizne ili da Eduok ne zna pucati i kretati se i odigravati korisnije ili Jairo proci igrača i zagraditi se bi bilo pogrešno i navodi na zakljucak da navedeni igrači ne vrijede, a u stvari su HNL klasa ,svi nabrojani.

Momčad je u lošem psihološkom momentu i tu se trebaju tražiti razlozi ali obavezno i uzroci krize.

Terapija a ne samo šok, da parafraziram Stanića.