Sad sam se sjetio da smo još za Gusarskih veslačkih dana – dakle što se mene tiče sve tamo do 1968. godine – znali na našim treninzima u Špinutu viđati “crne ljude”, odnosno ljude namazane ljekovitim poljudskim blatom. Ima li izgleda da se nešto napravi i u pogledu lječilišnog turizma? Na primjer, da se unutar stadiona – koji je na mjestu nekadašnjeg poljudskog ljekovitog, sumpornog blata izgrađen 1979. godine (svaka čast onome tko je izabrao lokaciju, sigurno je bio neprijatelj Splita grada!) – osim smeđih, zelenih i ne znam kakvih salona za intervjue, izvješća i druge gluposti, napravi i odjel za liječenje sportskih ozljeda ljekovitim blatom. Bio bi to jedinstveni nogometni stadion u svijetu!