📜 Lancun alert 📜
Jakoliš je odličan primjer koliko se loša politika po pitanju odgoja bekova vodi u hrvatskom, a i nogometu općenito.
U najmlađim se kategorijama bek bira među onim igračima koji su preloši da bi igrali naprijed, a preniski da bi igrali na stoperu. I koji k tome ne žele stati na gol. U malim klubovima to je zakon, a u onim malo ozbiljnijim uvriježeno pravilo. Sjetite se svojih bekova u omladinskim kategorijama vi koji ste igrali dok ste bili mlađi. To su gotovo uvijek bili najmanje talentirani igrači u ekipi. Ta je pozicija oduvijek sustavno omalovažavana i zanemarivana od strane "struke" po klubovima s jedne, a i roditelja i djece s druge strane.
Uzroka za to ima nekoliko.
S jedne strane medijska percepcija prema kojoj su najveće zvijezde uglavnom ofenzivci i tu i tamo poneki stoper, a ponekad i golman. Svi osim beka. Danas su Roberto Carlos i Dani Alves pojam za bekove ne samo zbog toga što su bili svjetske klase, nego i zato što će se i prosječan nogometni fan teško na prvu sjetiti tko je bio npr. peti najbolji bek iz razdoblja od 2000. do 2010., ali će zato bez ikakvih problema nabrojati svojih 20 ili 30 najboljih ili najdražih napadača iz istog razdoblja.
S druge strane možda je riječ o tome da mnogima ta pozicija izgleda relativno monotono. Trčiš gore dolje i povremeno ubaciš te moraš zatvarati nazad, i to je to. Možda u našoj trenerskoj struci općenito nije dovoljno sazrijela svijest o važnosti te pozicije. Kad se sjetim svojeg perioda treniranja, od bekova su treneri tražili samo da probližno pogode centaršut. I apsolutno ništa više. Uvijek se puno više radilo i razgovaralo s centarforom ili zadnjim veznim. No nogomet evoluira i valjda je jasno da bek nije samo atletičar koji povremeno nabije okrugli predmet u šesnaesterac.
Hrvatska je odličan primjer. Zemlja sa strašnim nogometnim talentom, čija D postava u veznom redu izgleda poprilično respektabilno, a na širem popisu je bek koji je do seniora igrao veznjaka u Dubravi. Zamislite obrnutu situaciju u kojoj neki jako dobar bek Dubrave ulazi na širi popis reprezentacije kao veznjak umjesto Pašalića ili Vlašića. Nemoguće, jel tako?
U takvoj atmosferi prosječan novinar bekovima se ne bavi osim kad se zbog klubaštva i clickbaitanja mora popljuvati Strinića ili Pivarića, prosječan se roditelj ne bi baš volio hvaliti svojim prijateljima da mu mali igra beka i kao posljedica toga ni prosječan 12-godišnjak ne mašta o tome da postane novi Philipp Lahm iako za to ima puno veće izglede nego da postane novi Robert Lewandowski. S druge strane kada taj 12-godišnjak bude duplo stariji puno će više koristi od nogometa imati ako bude bek Istre nego ako bude centarfor Primorca iz Biograda. Strinića se pljuvalo da je ovakav i onakav, a momak je dogurao do Napolija i finala SP-a.
I da se vratimo na Jakoliša. Prosječan napadač ispodprosječnog austrijskog kluba na beku trenutno izgleda bolje nego donedavni bek ponajboljeg kluba te iste austrijske lige. Ne bi trebalo biti tako, ali tako je. I ostat će dok se nešto u glavama ne promijeni.
P.S. Bravo za večeras! Očito ćemo morati „hajdučki“. Udri, stisni, rano slomi i drži do kraja. Ako takav gard bude u Gorici ja zadovoljan.
Lancun gotov, over and out!
