Iako cili život gledan nogomet, iako ga na rekreativnom nivou i igram cili život, moje poznavanje nogmetne igre je skromno. Uz to san potpuno subjektivan kad gledan Hajduk. Štaviše, ni ne trudim se bit objekivan.
Kad ovo gori uvrstimo u jednadžbu, moje mišljenje je potpuno irelevantno, al eto ipak ću ga napisat:
Hajduk i Gorica su odigrali dvi utakmice ovu polusezonu, i po prikazanom nogometu, Hajduk je triba dobit obje utakmice i to glatko. Tako je to meni kao neobjektivnom neznalici izgledalo.
Kako i zašto je onda Hajduk izgubija obje utakmice?
Jedan trener, koji sad radi na sjeveru Italije, je otpočetka, od samog dolaska u klub, govorija kako igrači ne mogu izić na kraj sa pritiskom, to im remeti koncetraciju i zato upadaju u greške i da će to dosta teško.bit za popravit.
Ta teorija je na ovom topicu odbačena sa indignacijom. Razlozi su se tražili u impostacijama, igračima na krivim pozicijama, u tome šta trener ne prestaje pizdit za vrime utakmice......
U međuvremenu, su još dva trenera pokušala nać pravih 11 na pravim pozicijama, al porazi se samo nižu.
Ova druga dvojica, šute za vrime utakmice, nisu bahati, stavljaju igrače na prave pozicije. Eto jučer nije igra ni Jakoliš, nego pravi desni bek Todorović, a u prvih 11 startali su zapostavljeni Čolina, Simić i Nejašmić.
Di je problem?