O tom smradu, njegovu ponasanju i vodjenju momcadi sam sve napisao, ali evo malo o ljubavi prema Hajduku i odlasku.
Covjek je sve radikalno izmijenio, od nacina igre do selekcije igraca, osam mjeseci je klub vodio u skroz drugom smjeru u odnosu na prethodnike.
Tolerirano mu je sto radikalno mijenja uloge igraca i nacin igre, a sto moze imati smisla samo ako planiras ostati dugo i potrudit se implementirat ideju.
Tolerirano mu sto unazaduje i rusi cijenu najboljim igracima, a sto se moze opravdat samo dugorocnim rezultatom i implementacijom tog nekog sustava koji je zamislio.
Tolerirano mu sto je moguce izbio milijune prosipanjem drugog mjesta (na konto neopravdane nade i vjere da bi mogao dugorocno donijeti korist)
Dosao i ponasao se kao bog i spasitelj i svi novi igraci dosli uz njegov amen.
Obecao je da ce otici samo ako ga potjeraju.
Dobio povjerenje nakon jedne od najgorih polusezona ikad.
Dakle, ponavljam, doslovce razmontirao klub za osam mjeseci. Ma sta mislili o njegovu vodjenju ekipe, ako ima ideale, ako stvarno ima dugorocni plan i nije blefer, ako ima muda i ako voli Hajduk, nikakav odlazak ne bi smio doci u obzir.
Pogotovo ne za biti pomocni trener.
To je lojalnost, to su ideali, to je postenje prema klubu koji te stvorio.
Ovdje na forumu ocito ima Tudorove blize i dalje rodbine jer drugacije ne mogu objasniti sve ove advokate njega i njegovog novog ostavljanja kluba na cjedilu.
Smradu sretno u Juveu i nikad vise ni na jednoj funkciji u Hajduku.
Kamo srece da su ga jos na proljece pozvali tamo.
[uredio Duga cesta - 22. kolovoza 2020. u 07:50]