APSURDHAJDUKSTAN 17

Sedamnaesta priča: PREKRETNICA – SKUPŠTINA HAJDUKA 19. SRPNJA 2020.!?

Dugo očekivana Skupština Hajduka 19. srpnja 2020. je došla u pravom trenutku da na vidjelo izađu negativnosti kojima je nogometni klub Hajduk godinama izložen. Ovaj put bez rukavica poglavito kad govorimo o udruzi NH koja se postavila kao suvlasnik koji traži odgovore na brojna pitanja te kritizira konkretne upravljačke poteze, a neposredno demagogiju i određenje NO-a. Hajduk iza sebe ima užasnu klupsku sezonu na svim razinama: sportski rezultat, financijska situacija i razvojna komponenta koja je zaustavljena prvenstveno zbog korone. Bilo je ovakvih sezona i ranije, ali najgore je što se navijači i članovi ne mogu ukrcati na vlak za pozitivu i u budućnost gledati s optimizmom. Od starta je na Skupštini kreirana atmosfera „ostanka“ Marina Brbića za kormilom usprkos obećanju da će otići ako se dogodi neispunjavanje rezultatskog cilja: 2. mjesto i kvalifikacije za Ligu prvaka. Brbiću je podršku dao NO prelazeći preko fijaska kojega su sami kreirali vraćajući Hajduk u vrijeme prije Krista.

U uvodnom dijelu je Skupštinu otvorio predsjednik „volonter“ Vinko Radovani i svaki put jezovito zvuči iritantni glas kojim se obraća dioničarima. Eklatantan primjer moralnog dna koji je nakupio pozamašan broj sukoba interesa i afera i dalje djeluje kao čelni čovjek Skupštine na sramotu grada Splita kao većinskog vlasnika, udruge NH kao najvećeg suvlasnika i ostalih manjih dioničara od kojih se očekuje da budu rezolutniji u micanju lika i djela koji Hajduk sramoti svojim djelovanjem u klubu, HNS-u i u poduzetničkim vodama gdje briljira u slučajevima pogodovanja politike prema privatnom interesu.

Na Skupštini je bilo nazočno 90,45% temeljnog kapitala, dakle svi relevantni dionici kako bi se raspravilo o svih deset točaka, a čija rasprava bi trebala biti vodilja članovima NO-a za daljnje kreiranje procesa i nadziranje. U nastavku objave ćemo izdvojiti najzanimljivije i dati komentar.

Ante Bakalić, član udruge NH i predsjednik Torcide je na početku primjenio kratku i jasnu pitalicu kao podsjetnik javnosti kako funkcionira sustav u Hajduku sa svim odgovornostima: uprave i NO-a, a odgovori su jasno ukazali na samostalnost navedenih institucija i ruše famu o „ulici koja vodi klub“. Iz današnje perspektive zaključujemo da se u redovima Torcide promijenio odnos prema vođenju kluba, jer je period predsjednika Kosa obilovao primjerima drugačijeg djelovanja unutar kojega smo mogli vidjeti deklarativan stav po pitanju sudbine uprave i njenih suradnika. Pitanja su na jedan način naznačili u kojem su se smjeru postavili današnje vodstvo NH i Torcida, što nedvosmisleno podržavamo i smatramo da su Skupština Hajduka i sastanci s članovima NO-a i upravom, ali i ostalim dioničarima oko usuglašavanja stavova (poglavito anemični grad Split) jedini ispravan put. Međutim, ne smijemo zaboraviti način na koji se došlo u današnju situaciju koja se najviše očituje u iskakanju dijela Torcide iz djelokruga navijanja u trenutku kada je manipulativnim akcijama interesne skupine koju predvodi Damir Gruić ozbiljno ugrožen projekt NH s aspekta demokratičnosti. Na scenu su stupili dvostruki kriteriji vrednovanja rada pojedinih predsjednika uprave i članova NO-a, i iskazivanje nezadovoljstva ultimatumima i etiketama koje su u konačnici iznjedrile današnje članove NO-a koji su svojim potezima pokazali da ne zaslužuju časnu poziciju i zbog kojih Hajduk klizi niz padinu bez kočnica. Pozdravljamo smjer udruge NH i Torcide u nadi da su naučili na greškama i da se neće zaustaviti na demokratizaciji procesa što podrazumijeva čišćenje svih i svega što šteti Hajduku počevši od vlastitih redova.

Luka Dokumikulić, tajnik udruge NH je apostrofirao Zakon o sportu koji se ne provodi u duhu kako je zamišljen i postavlja pitanje Hajdukove aktivnosti po tom pitanju. Brbić „plačljivim“ glasom ističe da nije usvojen niti jedan zahtjev Hajduka što uključuje i vraćanje Udruge prvoligaša. Konstatiramo da je uvlačenje u guzicu HNS-u završilo fijaskom i da je HNS uz pomoć HDZ-a izlevatio Brbića, NO i Hajduk, ostvario cilj igranja reprezentativne utakmice na Poljudu i proveo bolje suđenje koje Hajduk nije rezultatski iskoristio i sad se „kesi“ iza leđa. Kreatori približavanja HNS-u Lukša Jakobušić i Vinko Radovani su osramotili klub, navijače i članove i još imaju obraza bilo što reći na navedenu temu (Radovanijev egoističan nastup)  ili u Jakobušićevom slučaju sloviti kao neobrazovani kandidat za predsjednika uprave. Brbić sad kad je potpuno izgorio pojedine dužnosnike HNS-a naziva spodobama i kao Vinko Radovani priznaje nemoć da bilo što u dogledno vrijeme promjeni, pa čak niti pravila za korištenje lože Hajduka.

Hajduk je povećao primanja igrača i zaposlenika za 23 posto u odnosu na prethodno razdoblje a sportski rezultat je lošiji, pa je posve legitimno pitanje održivosti ovakve uprave kluba koja glavinja u svom drugom mandatu. Navedeno je istaknuo Bojan Ivošević, dioničar koji pita zašto Hajduk nebi bio predvodnik neke nove transparentnosti da javno komunicira transfere!? Hajduk je u tom segmentu debelo ispred svih, ali tek ujednačavanjem obaveza svih aktera u natjecanju i funkcioniranju bilo da se radi o udruzi građana ili š.d.d.-u se može očekivati ravnopravnost. U suprotnom, svaka informacija više za protivnika jača njegovu startnu poziciju i izlaže klub manipulativnim procjenama. Hajdukovi prihodi su u prvoj polovici 2020. godine 40,5 mil. kn, a rashodi 61,4 mil. kn, a prihod od transfera je pao za 42,5 mil. kn u odnosu na prošlu godinu. Josip Tadinac, dioničar je izazvao ispriku predsjednika NO-a laprdala Bena Perasovića koji je u ranijem obraćanju javnosti izašao s tezom da Hajduk po njihovom dolasku nije imao za plaću. Naime, na računu Hajduka je bilo 15 milijuna kuna i na naplatu je dolazio transfer od Ante Palaverse. Navedeni podatci ukazuju na činjenicu da je Marin Brbić predsjednik koji je drugi put napustio klub s minusom i negativnim trendom koji će se odraziti na poslovanje i rezultate u bliskoj budućnosti, pa nas uistinu očekuje kontinuitet ali loših rezultata poglavito kad vidimo da je nesposobna struka ostala u sedlu. Na lošu financijsku projekciju ukazuje i Miro Živković, udruga NH ističući da se nikako ne smije ugroziti likvidnost i opstojnost kluba. Posve je jasno da je šteta već napravljena i da se uprava kluba i NO nisu držali Strateškog okvira: pobjeđivanje – razvoj – održivost, ili u prijevodu zbog rezultata (koji je poražavajući) Brbić sa suradnicima je ugrozio razvoj i održivost, pa se bilo kakav epilog osim odlaska uprave nije smio niti dogoditi. 

Sportski direktor Ivan Kepčija spominje tri cilja iz Strateškog okvira, ali u nastavku se vidi da ne razumije materiju ističući primjere iz malog bazena koji su možda primjenjivi za najmlađe uzraste u Akademiji, ali ne i za seniorski nogomet. Korištenje statistike kao temeljne odrednice je kriminalno loš potez što je vidljivo po tezi da se podiže prosjek godina prve momčadi na 25 (prosjek 1. HNL), jer statistika je samo pomoćno sredstvo koje je najčešće koristi u analizi. Podizanje kvalitete prve momčadi ne znači nužno da će se dogoditi povećanjem prosjeka godina igrača, ona najčešće proizlazi iz rada, strategije i operativne pronicljivosti. Rezultatski ciljevi za iduću sezonu su borba za trofeje i grupna faza UEFA natjecanja, što je jako ambiciozno s obzirom na činjenicu da je ostao Tudor s pomoćnicima u atmosferi u kojoj većina igrača želi da ih se stavi na transfer listu. Zamjenik voditelja Akademije Bore Primorca, stanoviti Andro Fistonić je pokazao nedoraslost poslu s jednom rečenicom koja je godinama bila alibi priča iz Omladinske škole Hajduka: o manjku love bez koje ne možeš zadržati igrača. Dragi Andro, rad i znanje su kategorije koje s financijskim balansom zadržavaju igrača i roditelja, uvijek postoje iznimke koje su individualnog karaktera ali u tom slučaju moraš znati prepoznati uzrok a ne padati na posljedicama! Zaista je otužno da na Skupštini Hajduka najodgovornije stručne osobe Stanić i Primorac ne brane stručne postavke i ne uvjeravaju dionike u ispravnost zacrtanog puta.

Luka Domikulić, tajnik udruge NH zaključuje pokušali ste isporučiti strategiju, pokušali ste osvojiti drugo mjesto, pokušali ste Udrugu prvoligaša, pokušali ste djelovati na tv-prava, pokušali ste pojačati upravu... Dosta pokušaja. Navedena rečenica jasno pokazuje da je svima jasno da se na ključnim segmentima pada, da je prisutno nesnalaženje i neznanje, da je povratak dokazano nesposobnog Marina Brbića označio kraj snova da će Hajduk uskoro zaploviti mirnim morima.

Ante Krnić, udruga NH, pita što je: s isplatom ostalih 40 posto plaća, s jačanjem uprave, kako je moguće da se između NO-a i uprava ne vidi jasno razgraničenje. Ističe važnost transparentnosti – dvije Skupštine godišnje, godišnji izvještaji ne daju dovoljno informacija dioničarima, u nadzorničkom izvještaju – niz nabrojenih stvari, ali nedostaje ocjena upravljanja, strategija – sportska strategija nije dovoljno razrađena i nije usklađena sa Strateškim okvirom a NO na to nije reagirao, što ukazuje na zaključak da NO ne shvaća da strategiju treba razumijeti i živjeti. Sve navedeno ukazuje na ogromno nezadovoljstvo na koji način radi i funkcionira klub, a iza toga stoji loši NO koji ustraje u katastrofalnim odlukama i načinu rada. Najgore od svega je što se na navedena pitanja odgovara u rukavicama, dominiraju teze – drugi je kriv, vidjeti ćemo, slijedi analiza, imamo plan ... i slične poštapalice koje ukazuju na neimanje riješenja!

Josip Tadinac, dioničar, koji je se vratio na istragu Šibenik i navode trenera Oreščanina (slučaj Brkljača), te zatražio očitovanje od člana NO-a Nina Martinića. Martinić se nizom netočnih tvrdnji pokušao iskobeljati iz teške situacije uvlačeći čak i senzibilitet kao kategoriju, ali je nakon par dana u medijima dobio odgovor od „glavnog“ aktera i pedra slučaja Krešimira Gojuna koji je objasnio na koji način funkcionira Arbitraža i kako je u datom slučaju postupio ističući profesionalnost i moralnost. NO je u tom slučaju kao i za sve prije i poslije stao iza prijatelja Brbića rušeći elementarnu postavku zbog koje su izlobirani i izabrani: „nadziranje, a ne upravljanje“! Na slučaj Brkljača diletant Martinić nije znao odgovoriti, pretvarajući ga u slučaj Lučko prebacujući odgovornosti na prethodnike. Posebnu pozornost je izazvala tema rezultatski ciljevi NO-a na koju je odgovor dao Alajbeg koji objašnjava zašto daje podršku Brbiću, pozivajući se na kontinuitet za koji ne vidi da je prerastao u „kontinuitet u sranju“. Tadinac je istaknuo potrebu za mjerljivim ciljevima za iduću sezonu, kojima bi svim dionicima u procesu bilo lakše pratiti i ocjenjivati odgovorne. Međutim, dobro je poznato da Marin Brbić uvijek traži način kako izbjeći mjerljive ciljeve, a onda kad ih iznese bude pogubno po njega i klub. Razvidno je da je uloženo puno više, a rezultat je znatno gori, događa se lutanje sa strukom (Oreščanin, Burić, Tudor / Bjelanović, Brkljača, Auguri, Stanić, Kepčija ... Jakobušić, Pandža ...), puno ključnih poteza nije u skladu s kodeksom ... Mustapićev gaf je pokazao sav jad u kojem se nalazi nadzorno tijelo Hajduka, kada je citirane navode svog prijatelja i predsjednika Perasovića od strane Tadinca protumačio kao sumnju u koruptivne aktivnosti članova NO-a! Upravo je taj podmukli član NO-a uz asistenciju kolege Popovića izložio Perasovića, otjerao Krolu, podredio ostale koji su kao „guske u magli“ naivno utrčali u autobus na putu prema dolje!!! Priznati grešku, posuti se pepelom, ispričati se hajdučkoj javnosti je nemoguća misija jer se dotični doživljavaju „spasiteljima“ Hajduka, a u isto vrijeme ih nije briga što su grobari projekta NH.

Dražen Klarić, dioničar, postavlja pitanje zašto se kontinuitet nije ostvario s trenerom Oreščaninom, i na taj način jasno ukazao na glavinjanje u kojem se klub nalazi od dolaska nove garniture u NO. Apostrofira da NO ima mogućnost izbora članova uprave: 1-3, istu tezu kroz pitanje provlači dioničar Bojan Ivošević: zašto nema više članova uprave, pa se smjenom jedinog člana stvara dojam kidanja glava što nije slučaj u niti jednom klubu na domaćoj sceni. Navedeno su u sadašnjem NO-u mogli naučiti iz poteza prethodnika koji su također usprkos obećanjima smjenom predsjednika uprave klub ostavljali u međuprostoru koju često nazivamo krizom upravljanja. 

Benjamin Perasović je proforme pobrojao ciljevi NO-a, bez jasno definiranih ocjena što je po svakom od ciljeva napravljeno, da ne govorimo o revidiranju pojedinih koji više ne drže vodu. Najveća zamjerka ide na izradu Strategije, gdje nije objašnjeno zašto se dogodio raskid ugovora s agencijom koja je izradila Strateški okvir, i zašto se posegnulo za tvrtkom Deloitte koja uopće ne dolazi iz miljea koji se bavi izradom sportske strategije što je vidljivo i po draft verziji. U navedenom slučaju je u prvi plan izašla nesposobnost Marina Brbića i diletantizam NO-a pa je sve što se u Hajduku događa samo ogledalo stanja u koje nas je dovelo nepoštivanje demokratskih uzusa u izboru nositelja klupske politike a posljedice će biti vidljive jako dugo.

Denis Alajbeg, nadzorni odbor ima plan B. Politički je odgovorio Alajbeg na pitanje što ako otiđe Brbić i struka!? Gotovo mjesec dana nakon Skupštine i konačnog odlaska Brbića je jasno da NO „pojma nema tko im glavu nosi“, do danas nije raspisan javni natječaj i pitanje je hoće li biti što bi bio još jedan udarac na demokratske procese u klubu. Moguće da nas očekuje kao i prošli put namješteni natječaj, pa sad „majstori“ traže novog Brbića koji će biti spreman održati kontinutet struke i utvrditi klub u prosječnosti.
Igor Maretić, predstavnik većinskog vlasnika grada Splita, je imao bezličan jednorečenični nastup, u kojem je istaknuo stabilnu financijsku situaciju i dao punu podršku NO-u i kontinuitetu. Ništa drugo od HDZ-a i Keruma nismo niti očekivali jer je Brbić i njihov izbor, a politikom „ne talasaj“ ne žele izazvati prozivanja i rekaciju navijača. S druge strane politika je u dobitnoj kombinaciji u slučaju ako se u Hajduku događa kontinuirana nestabilnost, uvijek udruzi NH može uskratiti da bude nositelj u organizaciji izbora za članove NO-a, što zagovara sve veći broj onih koji problem vide u udruzi NH. Iako je projekt NH iznimno čvrst, politika koristi razne interesne skupine, prevrtljivost i povodljivost istaknutih članova Torcide da unesu nemir i nestabilnost koju poltronizirani mediji koriste za udaraca na održivost članskog modela.

Miro Živković, udruga NH, ukazuje na šturo izvješće koje financijska direktorica Martina Jurjević šalje HNS-u, a nije poslan obrazac financijskog izvješća s kojim je udruga NH bila zadovoljna. Uistinu je nevjerojatna činjenica da se od postojanja projekta NH učestalo manipulira i oteže s jednim obrascem koji bi zadovoljio u ovom slučaju suvlasnika kluba, odnosno sve dioničare. Uz navedeno je zapaženo da se dioničarima niti nakon prošle Skupštine nije poslao odgovor i zatraženi materijali što je zakonska obveza. Da su se dioničari kojim slučajem odlučili na analizu plana i programa Marina Brbića (prezentirali smo u ranijim objavama) Skupština bi trajala još dva dana.

I na kraju se dogodio po većini ključan trenutak – izlaganje Tonija Baletića, predsjednika udruge NH, koji je istaknuo nekoliko katastrofalnih poteza: HNS, slučaj Šibenik – podjele na ćakuli, sportska strategija – nema poveznica sa Strateškim okvirom. Istaknuo je pet sastanaka s NO-om o Strategiji – najava da je gotov do srpnja, zatim sportski rezultati – Brbićevi ciljevi kojim je stavio glavu na panj, farsa oko ostavke, ističe da je žalosno da se koriste teze: „ako dignete krpe mi idemo“. Na kraju je u ime udruge NH poentirao ne davanjem razrješnice predsjedniku uprave za 2019. godinu kao izraz nezadovoljstva stanjem i smjerom u kojem ide klub! Brbića je od svega najviše zabolila izjava koju je Baletić upakirao u preneseno značenje i „dobrog predsjednika“ usporedio s njegovim „dobrim psom“, a radi se o jasnoj postavci u kojoj se rad uprave mjeri prema njegovom profesionalnom učinku na svim nivoima a ne prema ljubavi i lijepim riječima koje ima za Hajduk. Osim toga, odgovornost za postojeće stanje primarno ima predsjednik uprave Marin Brbić koji je potrošio sve kredite i da je proces izbora novih članova NO-a 2018. protekao u konstruktivnoj atmosferi vjerojatno se nikad nebi vratio u klub. Marinu Brbiću je problem artikulacija u prenesenom značenju, a ne činjenice koje je Baletić istaknuo kao ključne za opće nezadovoljstvo članova NO-a!!! U tekućem slučaju kad je u pitanju NO se nije dogodila niti „naknadna pamet“ jer su priopćenjem nakon Skupštine i konačnog odlaska Marina Brbića pokazali plitkoću koju će teško netko nadmašiti. Nedavanje razriješnice predsjedniku uprave su članovi NO protumačili kao dovođenje u pitanje legitimiteta i derogiranje jednoglasne odluke NO-a, ocjenjujući način komunikacije neprihvatljivim i uvredljivim. Kao i Brbić, NO se ne pita što su sve „zasrali“, da je jedini aktivni subjekt udruga NH reagirala na opisani način, jer očito u svijetu u kojem oni žive bi se nesposobnost koja graniči s gluposti morala tolerirati pod normalno. 

Skupština Hajduka 19. srpnja 2020. nije prekretnica, što su pokazali potezi nakon: ostanak nesposobnog NO-a (nakon sastanka s NH u kojem su im dali podršku za buduće aktivnosti), ostanak struke koja nema željeno znanje i kvalitetu i Hajduk kopa u prosječnost. Ali Skupština je pokazala da je udruga NH svjesna da postojeći NO i klupsko vodstvo nisu na razini kluba kakvog želimo, ponijeli su se kao odgovorni suvlasnik i takav nastup ocjenjujemo „hajdučkim“. Razlike su nepremostive i zatvaranje očiju pred „nasiljem“ kojega provodi aktualni NO bi značilo rušenje temelja projekta NH i kraj. Naprijed se ne može niti ako se u vlastitim redovima ne evidentiraju dvostruki kriteriji i uklone oni koji su izazvali postojeće stanje a sada samo mijenjanju stolice i boje gurajući se na pozitivnu stranu pokušavajući izbjeći vlastitu odgovornost. Hajduk je ušao u period ugroženosti ciljeva Strateškog okvira: razvojna komponenta je dovedena u pitanje, održivost je ovisna o prodaji mladih igrača i rezultat je iznimno loš bez obzira na najveća financijska ulaganja. Hajduk će ići na viši nivo samo u situaciji kada navedeni tronožac progresivno profunkcionira, a ukoliko jedna od navedenih stavki nije na nivou – pada sustav! Prema onome što u ovom trenutku radi struka (Tudor – Stanić – Kepčija) zaključak je da se ide u lov na instant rezultat (nadaju se da će ga popušiti naivni navijači). Najavili su dovođenje iskusnih igrača koji će povećati prosjek godina i donijeti stabilnost, koja bi karatkoročno donijela rezultat i mir, ali dugoročno aktivirala probleme za buduću upravu i struku. Dojam je da se NO nikad više nije bavio operativom i kadroviranjem, da su sudbinu kluba u ruke gurnuli nogometnim trenerima koji ne vide širu sliku, a zanemarili primarno zbog čega su izabrani: izbor kvalitetnih članova uprave, izradu strategije i izgradnju održivog sustava! Danas je jasno da je bolje da navedeno ne pokušavaju jer sve što dotaknu „zaseru“, pa ostaje nekoliko mogućnosti: referendum, dobrovoljni odlazak diletanata ili trpiti 16 mjeseci i nadati se manjoj šteti, te pripremati platformu za izbor časnih i kvalitetnih članova NO-a !!!

Ako ništa u novoj sezoni ćemo uživati u skupljanju sličica za 110. rođendan Hajduka i barem na taj način svojoj djeci pokazati što je bio Hajduk i izraziti nadu da će jednog dana opet biti – NAJVEĆI KLUB!

U idućem nastavku: OPONENTI PROJEKTA NAŠ HAJDUK!