Eno predsjednik jednog kluba iz HNL-a lijepo objasnio da nema smisla utući pare da bi bio drugi. Prvi korak je shvatit da je Dinamo trenutno puno, puno bolji na 36 utakmica.
Treba dovodit lopatom Šošiće, Capane i slične, tako da ispadaju kao na vrpci iz inkubatora narednih godina. Kad veći broj takvih uđe u prvu ekipu, onda lijepo kroz 2-3 godine izvoli uložit malo ozbiljnije za one pozicije gdje si tanak.
Dotad ne propuštaj zicere poput Livaje i dobru skautirane prilike poput Diamanta, deficitarne pozicije ako ne možeš popunit provjerenim rješenjem, probaj iskopat nekog dok je još ispod radara, pokušaj pogreška.
Još uvijek ne mogu probavit dovođenje igrača koji je u Holstein Kielu bio rezerva. Pa Petar Stojanović je za njega space shuttle, to se vidi iz običnog klipa, a šta tek reći za Igora Silvu. Radije probaj Cipetića koji je možda iz nekih drugih razloga zapeo kao klinac u Španjolskoj pa evo uskrsnuo preko Širokog, još je i domaći. Pa ako ne prođe bar ćeš imat dobru domaću rezervu i probat ćeš negdje drugo iskopat Ristoskog ili barem Žutu.
Znači proizvodi i dovodit svake godine sve više mladih. Normalno, na tom putu ćeš prodavat, al je poanta da bude sve više proizvedenih i afirmiranih, a da se bar malo-pomalo smanjuje broj prodanih, odnosno da duže ostaju u klubu. Tako kvaliteta postupno raste, a i blagajna se puni. Kad se blagajna malo napuni i kad se afirmiraju ti mladi, izvoli ulupat u tri igrača po pola milijuna godišnje. I eto iskoraka.
To je jedini način za približit se Dinamu, i u ostvarivo je kroz 2-4 godine. Uz bolju struku.
Pa kome krivo, a kome drago. I bez prečica, jasno.
[uredio Duga cesta - 14. rujna 2020. u 17:52]