kaže čovik sa 12 iljada postova

Vrijeme je za Magnusa na čelu, inače ćemo sezone pamtiti ako se posreći da izvučemo Dinamo ili Rijeku u kupu.

Da bar jednu godišnje odigramo sa jakim klubom.

Ja vam kažem. 

Andrea izborom asistenta ubrzao kraj trenerske karijere

Hajduk je sprdnja, dokaz nerada, danas im je tepanje reć da su mediokriteti, a HNL se nije maka sa mrtve točke, niti će. 

Je li ima klauzula ako Pirlo ode da se Tudor vraca?

Nogomet je daleko nadrasta neke naše pojmove otkad je Hajduk bio velik.

Primjerice Toni Kukoč, ide momak u NBA, najboli europski igrač (možda čak i igrač koji je najviše ikad dominirao europskim parketima) kaže:

Igra u NBA-u je brža i snažnija, s puno više boljih atleta, zatim broj utakmica u kratkom periodu... Posljednjih sezona u Europi igrao sam do 115 utakmica u godinu dana, a u NBA-u 82 utakmice plus doigravanje, ali u samo 7-8 mjeseci, dakle 3-4 utakmice tjedno. Prva sezona može zato biti vrlo iscrpljujuća. Morao sam naučiti igrati različite pozicije. U Europi sam uglavnom igrao na niskom krilu ili kao point-forward, a u Bullsima sam morao učiti igru leđima prema košu, na poziciji četvorke ili čak centra. Morao sam nabiti nešto mase... Nije bilo lako, ali nekako sam se snašao.

U toj prvoj sezoni (bez Jordana) ima 10,5 koševa po utakmici, 4 skoka i 3,5 asista. Tih godina je i Hajduk igrao četvrfinale LP.

Ili još dalje u prošlost:

Tako mi je prije dvadesetak godina govorio veliki, neponovljivi Frane Matošić, a njegov suigrač iz dana slavnoga Hajduka, najbolji vratar kojega je Hrvatska ikad imala i jedan od najboljih svjetskih vratara svih vremena Vladimir Beara, danas se vraća šezdesetak godina unatrag: – Sićan se da je meni, za koga su govorili da sam najbolji vratar na svitu, premija bila – po kila mesa! I to bi mesar osika tako precizno da je moga falit dek ili dva, nikad manje ili više.

Od tad pa  do danas metode amerikanaca su došle do Europe, Europa je nadogradila metode, tehnologija je ušla u široku primjenu. I jednostavno treba upravljat prevelikom masom informacija da bi se vodila nogometna momčad.

 Trendove je npr Tomislav Ivić nepogrešivo osjetio:

- Kad je šjor Tito vidio što sam napravio s juniorima došao je do mene i pitao me: 'Ivane, što želiš?'. Rekao sam mu: 'Šjor Tito, samo tri stvari. Da budem pomoćnik treneru prve momčadi, da upišem tečaj engleskoga jezika i da upišem tečaj njemačkoga jezika'. Odgovorio je: 'Može! A tečajeve stranih jezika klub će ti platiti'.

I to je sukus svega, revolucija kojoj svak ko se ne prilagodi nema mjesta u ozbiljnom nogometu. Nije čudno što je momčad nakon Reje i Febrrarija bila najspremnina, nije čudno što je Kopić jahao na Febrarijevom trendu, nije čudno čto su kakve takve naznake igre pokazali Siks i Karijola, nije čudno što je Kopić nakon Karijole jahao polusezonu, nije čudno što je Burić nakon Siksa jahao prvu četvrtinu. I tako dalje i tako dalje.  Zaustavljeni u vremenu di će jedan Baka dat gol iz kornera i čekamo svoga Baku, koji čak i da dođe može bit samo popuna i talent u 30 godini. Vrimena se minjaju, mi smo ostali relikt prošlosti.