I, je li se bar malo primirila situacija na Poljudu sad kad je osvojen Kup, hoće li svi skupa nastaviti dalje ili će opet biti promjena?

Rečenica je to s kojom su nas dočekala četvorica bivših Hajdukovaca na terasi Tropikal resorta u blizini albanskog grada Drača, u kojem se reprezentacija Albanije priprema za Ligu nacija. Izbornik Edoardo Reja, njegov asistent Ervin Bulku, kondicijski trener Luigi Febbrari i igrač Ardian Ismajli. Dakle, iako je od njihovog odlaska iz Hajduka proteklo između dvije i čak 12 godina, Hajduk je i dalje tema koja ih okupira. Ne baš svakodnevno, ali...

- Na svakom okupljanju izbornik me pita što ima novoga u Hajduku jer sam ja najbolje obaviješten i najviše pratim Hajduk – otkriva nam Ismajli, koji je zadnji otišao iz Splita, a ima i posebnu vezu s Hajdukom. Naime, njegova djevojka Matea predsjednica je ženke sekcije Hajduka i redovito ga izvještava o svemu što ima veze s Hajdukom.

Utakmice gledam kad god mogu, gledao sam i finale Kupa, Rijeka nije imala šansi, Hajduk je bio puno bolji – kaže nam Ismajli i dodaje:

- Rekao sam da će Hajduk biti puno bolji i osvajati trofeje kad se uvede VAR. I bio sam u pravu. Sjetite se finala kupa u Vinkovcima prije četiri godine i ovoga zadnjega na Poljudu. To je ta razlika, s VAR tehnologijom nema više toliko utjecaja sudaca, sad je manje više svima podjednako. Zato je Hajduk i uspješniji nego prije.

Obzirom da je posjete bila privatne prirode, svi su pričali otvoreno, ali na dobronamjerno upozorenje kako ipak pričaju s novinarom koji bi mogao "zloupotrijebiti povjerenje" i napisati nešto od izrečenoga, reagirao je jedino Reja.

- Napišite slobodno, evo, otkrit ću vam i jedan detalj o kome do sada nisam pričao. Kao i svake godine brodom sam plovio hrvatskom obalom, od otoka do otoka, od marine do marine. I bilo je na tim putovanjima pregršt doživljaja, doslovno od Rijeke do Dubrovnika gdje god sam uplovio netko me pitao za Hajduk. "Mister, zašto ste otišli", "Mister, vraćate li se u Hajduk", "Mister, ovaj stol ja samo za vas i suprugu"... Nevjerojatna je ta fascinacija navijača Hajdukom, to ne može shvatiti netko tko nije iz Dalmacije, netko tko ne navija za Hajduk ili tko nije radio u Hajduku, poput mene. Eto, i meni se Hajduk uvukao pod kožu, prošlo je već jako puno vremena a i dalje me veseli svaki uspjeh.

- Ali, da se vratim na temu. Na jednoj od tih mojih plovidbi nazvao me jedan  novinar i upitao me gdje sam te me zamolio da se sastanem s nekim njegovim ljudima iz nogometa. Rekao sam mu da sam u Marini Piškera na Kornatima, i za par sati do mene su brodom došli Zdravko i Zoran Mamić. Moram priznati da sam se jako iznenadio toj posjeti.

Za one koji se ne sjećaju, podsjetimo i kako je Reja imao verbalni okršaj s Mamićem starijim, na jednoj press konferenciji kazao je da Mamić mora oprati usta sapunom ako želi izgovoriti ime Edoardo Reja.

- Došli su, rukovali smo se i direktno me upitali želim li preuzeti Dinamo. Rekli su da bih imao slobodne ruke u izboru igrača i pomoćnika te da ne brinem za financije. Očito su bili spremni na sve scenarije pa su mi odmah rekli da ne očekuju brzi odgovor i da će me nazvati za par dana. Ostao sam u čudu, nisam očekivao posjetu njih dvojice, a pogotovo ponudu da preuzmem Dinamo. Za par dana me nazvao Zoran ali sam mu rekao da imam druge planove, iako ih tada nisam imao. Ipak sam ja u prošlosti bio trener Hajduka, za taj klub vežu me jake emocije. Znao sam da bih preuzimanjem Dinama ražalostio sve navijače Hajduka ali i da vjerojatno ne bih više mogao mirno ploviti dalmatinskim uvalama i vezati se u marinama. A to je za mene nezamislivo....

Iskoristili smo posjetu da jednom splitskom kolekcionaru kompletiramo potpise na loptu s utakmice Europske lige Hajduk – Anderlecht, utakmice u kojoj je Ante Vukušić zabio gol duboko u sudačkoj nadoknadi. Taj susret je igrao i Evin Bulku, a njegov potpis je nedostajao...
 
- Kako se ne bih sjetio te utakmice, meni se činilo da je gol pao u 106. minuti, ha, ha, ha... Kako ga je samo Ante zabio, stadion je proključao. Fantastičan gol, ali i jedna velika momčad – kazao je Bulku pregledavajući potpise suigrača na "jabulaniju"
Gdje je moj brat Ibro? A, evo ga, ja ću se potpisati pored njega. Eto, i on se umirovio, ne znam koliko nas još igra iz te generacije... Kakvi su to bili igrači,  Ibričić, Strinić, Subašić, Oremuš, Vukušić..., šteta što nismo ostali na okupu. Ali to je priča koja se u Hajduku ponavlja, vrlo brzo nakon što smo igrali skupinu Europske lige dosta je igrača otišlo. Ja još uvijek čuvam dres s te utakmice, kući mi je uokviren na zidu – otkriva nam Bulku.

- Mogao bih se i ja potpisati na loptu, i ja sam sudjelovao u slaganju te momčadi - nasmijao se Reja, koji je doista vodio i pripremao Hajduk, a nakon njegovog odlaska u Lazio plodove tog rada uživao je Stanko Poklepović, koji ih je vodio Hajduk u zadnjem izletu u Europsku ligu.

Spremno su svi pristali i na zajedničku fotografiju s poklon šalom Hajduka.
- "Živimo Hajduk" – lijep slogan, kao i onaj Hajduk živi vječno – kazao je Reja i dodao:

- Stvarno je to poseban klub, mogao bih napisati knjigu o pričama koje sam čuo od ljudi koje sam sretao ploveći po vašoj obali. I redovito kad bih ih pitao zašto toliko vole Hajduk i što im on znači, odgovarali bi – sve! Pokazivali bi fotografije, tetovaže, pričali o utakmicama na kojima su bili, koje su velike igrače gledali...

Bio je Reja u kombinacijama za preuzimanje Hajduka i u zimu 2015. godine, tadašnji Marin Brbić se sastao s njim, čak je došao pogledati i utakmicu Hajduka u Rijeci, ali je na koncu ipak otišao u Atalantu.

- Ja volim raditi na duže staze, volim graditi i pripremati momčad, a Hajduku se uvijek negdje žuri, pokušava prečicama doći do cilja. To se može ako imate bogatog vlasnika koji je spreman odmah uložiti novac u momčad, ali Hajduk je klub svojih navijača i nema takvu mogućnost. Ali sad imaju priliku, Dinamo je slabiji nego inače, prodali su dosta igrača, a Hajduk je nikad jači...

Rejin dugogodišnji asistent i prijatelj Febbrari, jedan od najcjenjenijih stručnjaka za tjelesnu pripremu u talijanskom nogometu, vratio se u Hajduk, ali je u stožeru Željka Kopića bio marginaliziran, jedina zadaća bila mu je raznošenje čunjeva, a njegov ponos i ambicije nisu mu dozvolile takvu blamažu, pa se zahvalio i otišao s Poljuda.

-  U Splitu imam jako puno prijatelja, dragih ljudi, legendi kluba poput Zlatka Vujovića i Tonća Gabrića s kojima sam radio. Šteta što Hajduk nema strpljenja. Evo i primjer Paola Tramezzanija je jedan od dokaza da je tome tako...

Zanimljivo je da su i Reja i Febbrari znali za slučaj "Adidas trenirka" koju je Tramezzani odjenuo na jednoj službenoj utakmici, iako je službeni tehnički sponzor Hajduka Macron. Na našu konstataciju kako je Tramezzani odjenuo trenirku u znak prosvjeda što su mu se nadređeni miješali u posao, samo su se nasmijali:

- Zatekao je Hajduk na petom mjestu i na koncu je ispunio cilj sezone, plasirali su se u Europu. Nakon njega su doveli jako puno igrača i nije ni čudo da su uspjeli. I to kvalitetnih igrača, neke znam od ranije ali i iz Italije, poput Livaje. Bio je kadet kad sam bio trener Hajduka i već tada su me svi upozoravali da će biti veliki igrač i da bi ga trebalo gurati prema prvoj momčadi. Vrlo brzo je potpisao za Inter, igrao je za nekoliko klubova u Serie A, ali ovo što radi danas je fantastično za Hajduk i za njega...

Iako smo se stalno vraćali na temu Hajduk, red je bio upitati i za reprezentaciju Albanije.

- Dobri smo, počeli smo kao reprezentacija iz C klase europskog nogometa, sada smo B klasa, nedostaje nam samo mali korak naprijed da uđemo u elitni razred. Imamo sjajnu generaciju igrača, treba nam jedno dobro europsko ili svjetsko prvenstvo da potvrdimo kvalitetu i da igrači dobiju samopouzdanje i gard dobre momčadi – kaže Reja, a Ismajli dodaje:

- Neke utakmica gubili smo nesretno, primali bi golove u zadnjim minutama ili pred kraj... Ali svi se nadamo da će biti bolje. Imamo jako dobru generaciju igrača, nadamo se da ćemo napraviti i taj iskorak koji svi od nas očekuju.

Bilo bi im kud i kamo lakše kad bi svi Albanci igrali za reprezentaciju Albanije, a ne u tri reprezentacije, našalili smo se, misleći pri tom na Albaniju, Kosovo i Švicarsku.

- Ne samo na tri, a što je s Makedonijom – nasmijao se Bulku...

Ugodan razgovor potrajao je skoro sat vremena, prije nego li su se tri člana stožera povukla na gledanje video zapisa suparnika koji ih čekaju u okviru Lige nacija, Islanda i Izraela.

- Imali smo sreću da je otkazana utakmica protiv Rusije pa nećemo biti toliko umorni kao drugi. Kraj je sezone, igrači su umorni i velika je opasnost od ozljeda, ali mi nemamo tako široku kadar kao neke druge reprezentacije i ne možemo mijenjati momčad – kaže Ismajli.

Nakon reprezentativnih obaveza će na zasluženi odmor.

- Nadam se da ću dobiti 20-ak dana da se malo opustim, planiram svratiti i u Split, jedino mi je žao što u to vrijeme neće biti utakmica. Baš bih volio još jednom osjetiti atmosferu punoga Poljuda....