Novi tjedan pred vratima, iščekivanje utakmice s Istrom i mogući novi dolazak nekoga. Ostaje li žal zbog izgubljenog superkupa? Ostaje. Da li je tragedija? Nije. Jesmo li saznali nešto novo oko toga šta treba napraviti u smislu jačanja ekipe? Mi nismo ali valjda uprava jest. Koji je domet sadašnje ekipe? S malo sreće u ždrijebu do play offa pa šta bude a u HNL-u trebali bi biti komodno drugi. S par pravih pojačanja na pravim mjestima borba za prvo mjesto ali izbjegavati kikseve tipa Istra, Slaven i Šibenik. Za derbije se ne brinem. Finacijski i logistički nećemo se još dugo dugo vremena moći nositi s dinamom zato treba biti mudar i racionalan, ne ponavljati greške iz prošlosti pa dovoditi samo da se dovodi. Hoće li se ponoviti dolasci tipa Lovre, Livaja i Krovinović, igrači vrijednosti od lupam 10 milijuna eura da dođu u smislu odšteta 1.5 milijuna eura jako teško rekao bi čak nemoguće. Zato je bitno da uprava ili nađe igrače tipa Grgić koji nisu razvikani ni skupi a donose neku kvalitetu ili se okreni domaćim mulcima. Ja osobno preferiram drugu opciju. Ta je još i najfetinija...

izjave Kalinića pred utakmicu su točno ono šta nam treba ka šta nam treba i više takvih igrača

luzerski mentalitet kroz desetljeće je uša duboko i dug je put da se iskorijeni, sve je to meni jasno pa od tuda i shvačam ovakav način pisanja 

Idemo utakmicu po utakmicu, borit ćemo se za sve trofeje jer je ovo najveći hrvatski klub.

"Znate što, ne samo da ćemo vam uzimati bodove, nego ćete zatvarati prozore od straha kad Hajduk bude dolazio!"

Prva rečenica je ka napuhana i nevalja, a druga je postala legendarna 

na ovoj temi pišeš čakavicom a na jednoj drugoj temi malog drugačijim dijalektom, interesantno 

šta u prvoj izjavi nije jasno? 

Ajmo mi rješavat i dobivat utakmicu po utakmicu a nek naši onda izaberu luzerski il pobjednički način davanja izjava.

Kruži priča da se Mlakarov balun još vrti u orbiti,ali Vuković je panjina

Ja imam drugačiju filozofiju. Prvo se dokaži na terenu, dobij utakmicu pa se onda udri u prsa i reci - najjači smo. Sve ostalo ne prolazi. Puno je velikih Hajdukovaca na jeziku. Puno previše. Samo me konačni rezultat zanima. Treptanje okicama, osmjesi, lijepe želje i sve srodno tome ne donosi ništa osim mamurluka. 

Od klase Kalinića očekujem golove, asiste i liderstvo. Ne jezikom, nego na terenu i van njega. Rivale se ne ponižava, ne prevocira i ne jarca - inače si isti ka i svi ti protiv kojih se boriš. Radi, zabijaj i slavi. 

Imali smo mi u prošlosti likova koji su visili po sjeveru Poljuda, lupali srcerđdrapajuće poruke, umirali jezikom za hajduka pa su dali odjeb prvom prilikom i poletili ko da više. Tako da...