Kada već spominjemo Tomislava Ivića, za mene bez dileme najboljeg trenera kojeg pamtim kod nas, meni će uvijek ostati žao što u Hajduku nije dobio pravu priliku da uradi ono što je znao i mogao.
Da je kod nas dobio priliku uraditi ono što je radio u Standardu, posložiti priču od temelja, teško mi je i zamisliti kakav bi Hajduk danas bio. Njegovo poznavanje nogometa je bilo fascinantno, mogao sam ga slušati bez prestanka kada priča o tome, svi današnji komentatori pored njega izgledaju tako da mi je to neugodno i komentirati.
Hajduk mu je zatvorio vrata kada je bio najaktivniji, jer su prevladali interesi ljudi u klubu, a za koje se nadam da smo ih se danas riješili. Naš stadion ili škola nogometa bi se trebali zvati po njemu. Ne postoji igrač Hajduka koji ja tako velik, koliko je Ivić velik kao trener.