Bilo je tu svega, samo okruženje mislim da nije moglo biti gore, igranje u ligi i savezu koje je privatizirao ponajveći svjetski kriminalac u sportu, a ni danas nije baš dobro stanje.
https://www.rtl.hr/vijesti/video/zdravko-mamic-za-rtl-o-odnosu-s-predsjednicom-kleknuo-sam-pred-nju-i-rekao-boginjo-moja-dfb632a0-8e6f-11ec-a0b5-0242ac12001b
"njima ne smijete dat da oni dišu i da se oni oporave"
Toliko toga je objašnjeno u tom rijetkom svijetlom trenutku iskrenosti ovog četnika.
Ali bilo je i naših grešaka, prije svega toliko nestruke, štednje na stvarima na kojima se ne smije štedjeti, pa one gluposti sa skoro najmlađim momčadima u Europi, jedan od najtežih dresova na svijetu, a ti složiš dječji vrtić jer samo mladi igrači se prodaju, a na kraju prodaš jednog mladog igrača, od 10 ne dobiješ ništa, ovo sad je možda druga krajnost, ali ako se Biuk nekad transferira za 7 ili više milijuna doći će se na isto ili ako se to zaradi od Čoline, Mlakara i Sahitija.
A bilo je i ostalih teških okolnosti, sad sam se baš prisjetio kad je bila Ultra, ono je bilo strašno, unište teren pa se natežu oko toga mjesecima, Hajduk do Božića igra na sramotnom travnjaku.
Bilo je i masu nesreće koju smo možda i sami isprovocirali, koliko, jeli 4 poraza u play offu, a možda je to i naša greška kad pogledam sa ove vremenske distance, naši treneri su bili toliko oprezni protiv jačih protivnika da je to strašno, oni bi uspjeli te momčadi limitirat na ne previše šansi, mislim da nas niko od tih jakih protivnika nije razbio, a nikoga nismo izbacili čekajući penale ili gubeći se u silnom oprezu gdje bi neki Maccabi izgledao kao Barcelona napunjen samopouzdanjem zbog našeg silnog respekta.
