Nakon 50 stranica sizofrenije, mogu zakljuciti da je sve teklo kao i uobicajeno, primljen gol i izlazak kojekakvih profila iz rupa na porciju pljucanja, koliko sam primjetio nitko od tih nije napisao bravo za prolaz na kraju, a navodno su nasi,
Sto se utakmice tice nakon gola sam se sjetio Grgiceve izjave o strahu u ocima i pomislio da ce nam se obit od glavu, srecom izgurali smo,
Sad sve dalje je bez pritiska, mislim da idemo u maksimir motivirani i laksi za tonu zbog bremena ocekivanja prolaza koji su igraci nosili, jebiga mentalitet se ne moze drukcije promjenit nego pobjedama, iako smo utakmicu izgubili ovo je velika nasa pobjeda zbog puno razloga, skinut teret, iduci protivnik ne nosi nikakva ocekivanja prolaza idemo jako pa sta bude, nema "potresa" pred maximir, nema zazivanja ostavki...
Kako je Valdas rekao, ovo je bas lijepo vrijeme za biti igrac Hajduka.
Idemo gore grist do kosti.
Cili život govore da sam prgav.. Možda zato šta i jesam