Ne uspije li KF Shkupi Goce Sedloskog preokrenuti zaostatak iz prve utakmice playoffa za Konferencijsku ligu, ostvarit će hat trick ispadanja iz svih triju UEFA-inih klupskih natjecanja, sve u istom ljetu. Shkupi je u prvom pretkolu Lige prvaka bio bolji od gibraltarskog prvaka Lincoln Red Impsa (3-0, 0-2) prije nego što ga je iz kvalifikacija za elitu izbacio zagrebački Dinamo (2-2 i 0-1); nakon toga su Shkupi iz Europa lige izbacili irski Shamrock Rovers (1-2, 1-3), da bi sada izgubio prvu, domaću utakmicu playoffa Konferencijske lige od FC Ballkanija (1-2).
Njegov suparnik, ekipa iz grada Suharekë (Suva Reka) nedaleko Prizrena — za koju nastupa i bivši hajdukovac Lumbardh Dellova te nekadašnji igrač nekoliko hrvatskih klubova Theophilus Solomon — izgubio je već u prvom pretkolu Lige prvaka od litavskog Žalgirisa (1-1 i 0-1 nakon produžetaka) te tako ispao izravno u Konferenciju, gdje je najprije ukupnim rezultatom 10-0 deklasirao La Fioritu iz San Marina, a zatim nakon raspucavanja jedanaesteraca prošao i Klaksvíkar Ítróttarfelag s Farskih otoka. Sad je u ogledu s prvakom Sjeverne Makedonije došao nadomak toga da predstavlja Kosovo u skupini jednog UEFA-ina natjecanja, i to odmah u svojoj debitantskoj europskoj sezoni.
Ondje će se naći i latvijski ili sjevernoirski šampion, odnosno jedan iz dvoboja Rīgas Futbola Skola — Linfield (prva utakmica 2-2), s tim da je potonji, isto kao i Shkupi, već prethodno ispao i iz Lige prvaka (izbacio ga je baš Dinamov Bodø/Glimt s ukupnih 8-1) i iz Europa lige (koban je bio FC Zürich s ukupnih 5-0). A uspije li mostarski Zrinjski obraniti prednost 1-0 iz prvog susreta sa Slovanom iz Bratislave, i Bosna i Hercegovina će konačno dobiti svog predstavnika u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, a Konferencijska liga još na šarolikosti — kao i lani, kad su svoj debi u grupnoj fazi imali Gibraltar, Armenija i Estonija.
Gledajući tako — i bez podcjenjivanja bilo koga — prava je tragedija da u ovom trećerazrednom kontinentalnom natjecanju, po svemu sudeći, ni drugu godinu zaredom neće biti mjesta za hrvatskog predstavnika.
Hajduk mora baciti sve na to da pokuša osvojiti nacionalnu titulu, pa će mu onda i nastup u nekoj UEFA-skupini biti gotovo zagarantiran
U redu, Hajduk je nakon gostujućeg poraza 4-2 od Villarreala još uvijek ‘živ’, ali i ta je utakmica jasno pokazala razliku između razine nogometa na kojoj operira prošlosezonski polufinalist Lige prvaka, čak i onda kad na terenu nema nekoliko prvotimaca, te one koju pokušava uhvatiti momčad Valdasa Dambrauskasa. Izvjesno je da bi prolazak takvog suparnika bio ravan čudu. Izvjesno je to bilo odmah nakon što su ih kuglice spojile.
Neki će reći da je Hajduka ovim ždrijebom stigla i karma zbog toga što si je godinama rezao vlastiti koeficijent bizarnim ispadanjima od ekipa kao što su Gżira United i Tobol, pa mu je sad, kad ima kudikamo konkurentniju momčad, servirana ovakva bomba. Prvo portugalska Vitória Guimarães — težak suparnik, tip suparnika s kakvim bi se susreo i u grupnoj fazi, a k tome još takav koji ne bi bio nositelj u playoffu, pa mu se pobjedom ne može ‘preuzeti’ taj status; a kad je zasluženo prošao njega, na put mu je stala bez dvojbe najjača ekipa i prvi favorit ovog natjecanja. Da je doista tako, svjedoči između ostalog i Villarrealov koeficijent, daleko viši od svih ostalih sudionika doigravanja.
Ali dobro sad; zajebite karmu i zajebite koeficijent — je li moralo baš najteže? I ne upada li u oči ogromni nesrazmjer između puta koji do Konferencijske lige imaju Shkupi ili Ballkani, Rīgas Futbola Skola ili Linfield te klub poput Hajduka, čiji bi vjernici masovno ušli u korizmu i odrekli se čega god treba samo za još malo ludila četvtkom? Je li, uostalom, pošteno, logično i ispravno da UEFA maksimalno olakša plasman prvacima nacionalnih liga koje kotiraju oko 40. mjesta na njenoj ljestvici, a oteža doprvacima i osvajačima kupa onih koji se nalaze oko 20.?
Eh.
UEFA, naravno, ima dobre razloge za takav sustav, iste one zbog kojih je i pokrenula to svoje treće natjecanje. Prvi i najvažniji među njima svakako je onaj koji diktira i druge njene, kao i FIFA-ine poteze.
Nogometni vlastodršci prisiljeni su stalno raditi ustupke najbogatijim europskim (super)klubovima, sve kako bi ih nekako zadržali pod svojom kontrolom. To, jasno, izaziva nezadovoljstvo kod svih ostalih, a UEFA dobro zna da s vremena na vrijeme mora i njima baciti nekakve mrvice; kad stvar s klupske elite — one mrtvorođene, ali u realnosti već postojeće Superlige — prebacite na razinu nacionalnih saveza, onda je presudno to da glas onog 40. ili 50. na listi vrijedi jednako kao i onog 19. ili 20. Stoga se puno više isplati te mrvice bacati nacionalnim prvacima nego prvim ili drugim pratiteljima bolje plasiranih nacija.
Za klub poput Hajduka, postoje dva lijeka za to.
Ili će premašiti vlastite realne mogućnosti i ostvariti čudo, nabivši neke tamo Portugalce i Španjolce i dočepavši se natjecanja koje bi u ovom trenutku bilo točno po njegovoj mjeri; ili će baciti sve na to da pokuša osvojiti nacionalnu titulu, pa će mu onda i nastup u nekoj UEFA-skupini biti gotovo zagarantiran, zajedno s kišom eura koju to podrazumijeva.
Da, klub poput Hajduka treba napraviti sve što je uopće u njegovoj moći da u poljudskom uzvratu s Villarrealom odigra čvršće, efikasnije i bolje, onako kako je na trenutke čak i sinoć dao naslutiti da može, pa onda što bude. Ali za klub poput Hajduka veći je problem to kako je četiri dana ranije izgledao u Maksimiru (ili ranije u Varaždinu) nego sinoć u Valenciji. Da, čuda su u nogometu moguća i Hajduk može puno bolje. Da, financijska je injekcija značajna čak i u ovom trećem europskom razredu, ali veliko je pitanje je li Hajduk uopće spreman za jesen u Europi. Na kraju krajeva, ni Rijeka one godine kad je uzela naslov nije igrala u UEFA-inoj skupini.
Želi li svladati vlastite demone i postati klub kakav zbog silne i vjerne vojske članova, navijača i pretplatnika zaslužuje biti, Hajduk najprije treba ovog vikenda pobijediti Lokomotivu i osvojiti nova tri boda u prvenstvu.
Ma koliko primamljiva bila u smislu financija i restauriranja ponosa, Europa klubu poput Hajduka u ovom trenutku mora biti sekundarna. Ne radi se tu o sistemu ‘kiselo grožđe — slatki limun’ nego naprosto o fazi rasta i razvoja momčadi; ma koliko dobar eventualno bio u uzvratu, pa čak i ako se nekim čudom uspije kvalificirati, sve će to biti slatki eskapizam koji će malo vrijediti ako se kiksa u ligi i već u jesenskom dijelu debelo zaostane za Dinamom.
Za klub poput Hajduka, razum vikendom mora nadvladati ludilo četvrtkom.