Ti si kralj... i dobro je da nemaš te ovlasti srećom

Citiram:

Ako Jakobušić od trenera koje je sam birao traži da polože račune, ne bi li isto morao napraviti i on?

"Jakobušić je predvidio buduće probleme i povukao je oštar potez kojim je demonstrirao svoje liderske osobine, iako taj potez iz normalne perspektive nema nikakvog smisla. To je narativ koji ide u smjeru onog mesijanskog obraćanja s početka mandata, kad je Jakobušić rekao da ako javnost “ne razumije ono što on radi, to znači da radi dobro” — čime implicira da ima znanje, viziju i potpunu kontrolu te da mu javnost treba dati bianco povjerenje kako bi napravio ono što je zacrtao.

A stvari su tu vrlo jednostavne: suludo je tražiti povjerenje da možeš uspješno predvidjeti probleme kad aktivno biraš petog trenera u svom dvogodišnjem mandatu.

Jakobušić je četiri puta imao priliku predvidjeti probleme. Nije ih predvidio kad je stavio Boru Primorca za trenera koji nije završio niti jesenski dio prvenstva za koji je bio zacrtan. Nije ih predvidio kad je doveo Paola Tramezzanija, za kojeg je sam kasnije izjavio da nije trener za Hajduk. Nije ih predvidio kada je doveo Jensa Gustafssona, a nije ih predvidio niti s Valdasom. Dambrauskas je griješio i dobio je otkaz. Jakobušić je griješio, ali je još uvijek Hajdukov predsjednik.

Na koliko pogrešaka Jakobušić ima pravo prije nego što potroši bianco povjerenje koje je tražio? Ako tražiš odgovornost od trenera i na temelju osjećaja potpisuješ već četvrti raskid ugovora s čovjekom s kojim si sam potpisao ugovor, možda je vrijeme da i ti prihvatiš odgovornost te daš ostavku po istom modelu po kojem skidaš trenere, umjesto da čekaš petu sreću? Jedino to bi bilo dosljedno i lidersko ponašanje."

Nikola Kalinić je bia najmanji problem u svlačionici, druga dvojica nezadovoljnih su bila kolovođe "pobune "

Citiram:

Ako Jakobušić od trenera koje je sam birao traži da polože račune, ne bi li isto morao napraviti i on?

"Jakobušić je predvidio buduće probleme i povukao je oštar potez kojim je demonstrirao svoje liderske osobine, iako taj potez iz normalne perspektive nema nikakvog smisla. To je narativ koji ide u smjeru onog mesijanskog obraćanja s početka mandata, kad je Jakobušić rekao da ako javnost “ne razumije ono što on radi, to znači da radi dobro” — čime implicira da ima znanje, viziju i potpunu kontrolu te da mu javnost treba dati bianco povjerenje kako bi napravio ono što je zacrtao.

A stvari su tu vrlo jednostavne: suludo je tražiti povjerenje da možeš uspješno predvidjeti probleme kad aktivno biraš petog trenera u svom dvogodišnjem mandatu.

Jakobušić je četiri puta imao priliku predvidjeti probleme. Nije ih predvidio kad je stavio Boru Primorca za trenera koji nije završio niti jesenski dio prvenstva za koji je bio zacrtan. Nije ih predvidio kad je doveo Paola Tramezzanija, za kojeg je sam kasnije izjavio da nije trener za Hajduk. Nije ih predvidio kada je doveo Jensa Gustafssona, a nije ih predvidio niti s Valdasom. Dambrauskas je griješio i dobio je otkaz. Jakobušić je griješio, ali je još uvijek Hajdukov predsjednik.

Na koliko pogrešaka Jakobušić ima pravo prije nego što potroši bianco povjerenje koje je tražio? Ako tražiš odgovornost od trenera i na temelju osjećaja potpisuješ već četvrti raskid ugovora s čovjekom s kojim si sam potpisao ugovor, možda je vrijeme da i ti prihvatiš odgovornost te daš ostavku po istom modelu po kojem skidaš trenere, umjesto da čekaš petu sreću? Jedino to bi bilo dosljedno i lidersko ponašanje."