Znam da si vjerojatno poluozbiljan, ali nadahnuo si me da prokomentiram jednu stvar:

Dosta ljudi ovako kad zapadnemo u krizu zaziva promjenu modela upravljanja. Ja recimo često kritiziram upravu, pa i udrugu Naš Hajduk, čak sam popio trajni ban na članskom forumu prije par godina jer sam napisao da se ponašaju sektaški (šta je moderatura protumačila kao "udruga=sekta" i smrtno su se uvrijedili), ali isto tako imam više staža sa članstvom u udruzi NH nego 99% članova i ne bi mi nikad palo na pamet zazivati jednog gazdu.

Zašto? Zato što sam netko tko zagovara kontinuitet i dugoročnu stabilnost (i to trenutno najviše zamjeram Lukši), a iskustvo u 20 godina praćenja nogometa me uči da eksperimenti s jednim gazdom u manjim ligama obično rezultiraju sa par uspješnih godina (ako i to), a onda kada gazda digne sidro slijedi totalni kolaps, nerijetko i uz gašenje kluba (vidi pod rumunjska liga prije 10-15 godina). Uostalom, imamo u svom dvorištu primjer Rijeke koja je pod Volpijem prvih par godina imala super rezultate (dosuše i uz zdušnu pomoć Dinama koji im je slao besplatne igrače), pa vidimo gdje su 10 godina nakon ulaska Talijana u klub.

Stoga smatram da je članski model definitivno najpoželjniji za klub koji si to može priuštiti. U Hrvatskoj postoje samo dva takva kluba - Hajduk i Dinamo - koji imaju dovoljnu navijačku bazu za takav model. Za Rijeku stoga ne smatram da je pogriješila u odabiru modela, naprosto je tad bila u teškoj banani i Talijan im je donio par stabilnih i jako jako uspješnih godina prije nego se izgleda pomalo vraćaju tamo gdje su bili. Isto vrijedi i za Osijek jer njega navijači sigurno ne bi iščupali. Međutim mi imamo privilegiju da možemo izgurati ovaj model. Pogotovo ove godine se vidi koliku potencijalnu bazu članova imamo, imamo predispozicije da u akademiji kontinuirano proizvodimo igrače i time se financiramo (naravno potrebne su neke promjene u odnosu na ovo šta Lukša izvodi s akademijom), a uz strpljivi pristup bez našeg klasičnog ho-ruk modela raspada sistema svakih pola godine kad-tad bismo i ostvarili europski iskorak i ostvarili dodatan financijski boost.

E sad, problem je upravo u tom našem ho-ruk mentalitetu i vjerujte mi da to ni s jednim gazdom ili modelom ne bi bilo drukčije. Kažu ljudi onda bi se znalo tko je odgovoran. Pa šta sad? I dalje bi bila psihijatrija i upiralo bi se prstom u njega umjesto u udrugu, a njemu pogotovo nitko ne bi mogao ništa jer je većinski vlasnik. Kažu neki ulagao bi svoje pare pa bi se radilo odgovornije. Gledajte, i da neki milijunaš uloži u Hajduka teško da bi se moglo sklepati bolju momčad od ove sa Livajom, Krovinivićem, oba Kalinića... Eventualno bismo imali jednog-dva bolja veznjaka i to je to. Ako bi neki Vuković imao želju da polete šake između njega i trenera ne bi ga sigurno vlasnik kluba u tome spriječio.

Stoga nije ključ u tome imamo li udrugu ili jednoga gazdu nego kakva se politika provodi. Mišljenja sam da nam je potreban Nadzorni odbor koji će uspostaviti jasne smjernice da se traži kontinuitet bez naglih poteza i smjena nakon prve krize i ako se zada takva politika da se onda u skladu s njom i stopiraju egomanijakalni potezi uprave poput smjene uspješnog trenera zbog primljenog gola u 97. minuti i da se ustraje u prebrođivanju krize uz kontinuitet na svim razinama (čemu naravno mora prethoditi izbor adekvatnih ljudi s jakim CV-ima). Tek kad se počne ignorirati histerija koju će navijači uvijek sijati i primijeni strpljiv i fokusiran pristup ovaj klub će biti spreman za iskorak. Ovako, deset smo godina u kružnom toku i koliko god podržavam članski model i uvijek ću ga podržavati čisto jer smatram da je on najveća zaštita od propadanja kluba, toliko sve više i više gubim vjeru da ovaj klub u ovom podneblju ikad i s bilo kojim modelom može biti uspješan u modernom nogometu.

Nismo mi te srece da nas Lovre Kalinic posalje u pm, njemu Hajduk treba, a ne on Hajduku.

-8 u najboljen slučaju nakon 10 kola, moglo je to i bolje