Nastalo je puno histerije nakon utakmice koja je realno mogla otic na nasu stranu da nije bilo ponistavanja bar jednog od ona dva gola. Mislim da podcjenjujete koliko vas psihicki ubije kad vam poniste 2 gola i to jos nakon cekanja provjere 5 minuta po golu u razmaku od 10 minuta. Sicam se kad mi je na faksu smanjilo bodove i pa san na ispitu dan nakon sta san mislia da san prosa taj predmet. Bia san toliko nervozan da san popada jos nekoliko predmeta taj rok koje san bez problema moga proc jer me to dotuklo.

Pitanje stoji od prošlog tjedna. Jesmo li mi ozbiljno se ponadali necemu sa Sentićem koji je bia zamjena Zeleniki i golmanu koji je bia zamjena Majkiću, a na klupi treći s reda dida Suba?

Golman nije pozicija di bi se nekog tribalo čekat ili ga možda kalit. To može trpit neki manji klub mi ne. Sigurno je Livaja osta da bi gleda golmanske reakcije slične onima koje možemo viditi na terminima. 

STATISTIKA: Šibenik -1 udarac u okvir vrata = 1 gol

                    : Istra - 3 udarca u okvir vrata = 3 gola

O čemu ćemo dalje?

Uzet ću primjer Letice. Njega niko nije diza u nebesa pa je u prvoj utakmici pokaza da je spreman dok se to kod Sentića ne vidi. 

Dabogda ja bija u krivu. Bilo bi mi i drago da jesam ali eto živi bili pa vidili.

A ako se još malo strpimo možda na 14.2. dobijemo poklon

jer smo jebi ga zaljubljeni u ovaj klub.

Sad ću iznijeti jedno svoje razmišljanje s kojim se netko može

i ne mora složiti. Što se tiče prvenstva ja mislim kako još ništa

nije gotovo.