Hajduk se godinama zalagao za pravednije odnose u hrvatskom nogometu (dozvoljavam i mišljenje da je gledao svoju korist), to je izazivalo podsmijeh ostalih i likovanje kod svake nepravde koju je doživio. Naravno da obrnuta situacija gdje idemo prema normalizaciji odnosa i većem utjecaju u organizaciji izaziva ogorčenost kod protivnika.
Bio tu Bruno, ovaj ili onaj, nama suđenje nije loše a u odnosu na prošlost je nemjerljivo bolje. Radili smo pritisak i treba ga raditi konstantno. Šupački ne spominjući pogurance kao i svi ostali klubovi. Plete je pri vrhu saveza makar mu ovdašnji ljudi vadili tisuću grijeha kao što ih i svakom izvade. Kustiću nismo mrski, Jakobušić je čovjek s vezama, članova ima koliko ima, to je u Hrvatskoj vojska ako se drži za isti "šćap" tako da ni politici ne odgovara nezadovoljstvo, pogotovo vladajućima s obzirom na situaciju u Splitu a ni županija više nije sigurna.
Mamić je bio prejak, potkupio je pola države, a imao je dovoljno mozga da zna da mu jedino Hajduk može dugoročno remetiti planove, zato je uvijek nastojao podmetnuti nogu, nema smisla nabrajati koje je sve poteze vukao kako bi oslabio Hajduk. Današnji nisu toliko ni sposobni ni pokvareni.
Brod dobro plovi, treba konstantno dizati izvedbu na terenu jer smo tu usporili. Ali ne vidim segment kluba u kojem nismo napravili ogroman napredak. Ljudi reagiraju na dojam na terenu (što je pošteno), ali se ponovno spominju kružni tokovi i slično, iz straha da se vratimo na staro ili neki iz nade. Nema povratka na staro! Ideali su trend, rezultat je vječan.