Mržnja je zanimljiva tema kad su u pitanju navijačke skupine i folklor. Po meni je ovo što se skandira Dinamu razumljivo i normalno s obzirom na sve. To donekle spada u "zdravu navijačku mržnju". Veliki povijesni sportski rival, mržnja kanalizirana prema klubu i onome što taj klub radi. Nije lijepo za čuti, ali kome smeta ima kazalište. 

Puno gore mi je ovo s Rijekom i Šibenikom, kao što je kolega istaknuo iznad. Torcida sere po jednom dalmatinskom gradu kao da je najveće leglo četnika iz kojeg se granatirao Split, a ne kao da ima par stotina glasnih likova koji iz nekog samo njima razumljivog dišpeta dočekuju Boyse kao prijatelje. Taj grad dobrim dijelom je naš, a okolica mu je gotovo isključivo naša tako da seremo i po sebi.

Što se Rijeke tiče gadljivo je slušati sve skupa. U obranu Torcide, ni oni nas ne vole i imaju neku posebnu vrstu kompleksa, ali zar stvarno moramo 80% utakmice slušati o muslimanima, Srbima i vrbama o jednom hrvatskom gradu u kojem se velika većina ljudi izjašnjava Hrvatima dok istodobno glumimo najčišće domoljube u svemiru zanemarujući sve one nemale segmente Splita koji su desetljećima naginjali projugoslavenskoj orijentaciji? Ništa manje tragikomično nije kad Armada krene "vi ste Titovi Tito je vaš" ili s onim "sami protiv svih" što je čista uvreda zdravom razumu.

To ubije atmosferu. Nekidan je na Varaždinu bilo super. Pohvalio sam Torcidu ovdje. Bavila se svojim klubom, a ne protivničkim gradom. Ukratko, mržnja prema klubu, da. Mržnja prema njegovom vodstvu i politici, da. Mržnja prema čitavom gradu i regiji, apsolutno ne. Da ne govorimo koliko tim malim navijačkim skupinama time dajemo na važnosti. I prestanite bacati jebene bengalke na Hajdukov travnjak.