Ne znan za vas, ali meni je jučer bilo najlipše vidit proslave golova, svaki je ima neku emociju, od poništenog Livajinog, preko prvijenca Brajkovića, pa do Benovog i proslave s Krovon i Subon. Iako je utakmica sama po sebi rezultatski nebitna bila, lipo je da je Suba ispraćen s rutinskon pobjedon i čiston mrižon.
Fossati je isto bia skoro u suzama u zagrljaju s Lekon na kraju pa mi se sve čini da smo zadnje i od njega vidili, a i Simkeov ulazak vjerojatno nešto naslućuje, baš ka i Vuškin izlazak. (evo u međuvremenu i kolega johnny s ekskluzivon potvrđuje za Fossatija)
Bit će zanimljiv svakako prijelazni rok, a pogotovo jer će biti i u agregatu ovisno o njihovin odlascima, pa triba vidit koliko šansi će nan se otvorit iduće sezone. Ali ovo što sad gledamo je stabilno i tako će i ostat (fala Leki što je odlučia ne držati nas u neizvjesnosti i strahu i što je zadnjoj pressicon rišia i te dvojbe), a čini se od kostura da ne bi smilo biti nekih iznenadnih odlazaka pa je i to razlog za optimizam.
Pogleda san jučer i podcast sa Subom i ono što mi je upalo u uho iz podcasta je priča o Kaliniću, koji nije svima po guštu u igračkon smislu, ali očito da momčadi znači masu. Leko mi se ne čini tip trenera koji će gurat nekoga samo radi imena pa ako ne bude smisla da brani, možda i neće. Ali mislin da je dio pada u obrani ove sezone bia i zbog njegovog izostanka jer Sentić i Lučić nisu takvi da će zagrmiti i dignuti mentalno tu zadnju liniju za 10% kad je gusto. Na kraju smo se stabilizirali pod Lučićen, ali mislin da je tu bilo dosta rada da se to postigne, i nije Leko bezveze govoria o tome da fali strasti i toga da slaviš izbijanje ka gol ka Chiellini. Mislin da je Kale bia taj karakter uvik koji je drža taj standard u obrani, ali vidit ćemo sve u idućoj sezoni.
Ka i prošle godine i ove san optimističan i jedva čekan iduću, ali prošle godine me blago razočaranje uvatilo već na pripremama, ali ajde ka to su nebitne utakmice, pa onda na drugon poluvrimenu superkupa, ali aj ka prva je utakmica još su noge teške, pa smo imali period di je cilo vrime išla jedna dobra i jedna loša utakmica i splasnulo je sve (bar meni). Nisan tad bia za smjenu Valdasa jer mislin da je bilo i nesriće malo i da nije bilo baš toliko toliko loše, i na temelju rezultata iz prošle sezone misliš si može se to stabilizirati, ali kad se pogleda retroaktivno, možda i nije bila toliko loša odluka koliko se tad to činilo.
Puno ljudi se voli sprdati s izjavon za superkup, i koliko god mi Lukša s takvin izričajen di pretjeruje i preuveličava zna ić na živce, ja kužin što je on s tin tia reć. Ako organiziraš vjerojatno najskuplje pripreme ikad, zamijeniš stopere koji su otišli s praktički istima/boljima, ostatak ekipe ostaviš skroz na okupu, i onda rezultati budu lošiji nego prošle sezone i glavni igrač ti bude nervozan i na HDTV-u govori da je nervozan jer loše igramo, onda nešto ne štima. Jel falilo motivacije, discipline, force ili čega već, nešto je i do trenera od svega toga i ako je procjena bila da to s vrimenon ide dalje u negativu (i ako je istina ono za mlade igrače) onda je odluka koliko toliko i razumna.
S druge strane Leko je svoju prvu krizu već ima, ne biži od odgovornosti za tu krizu, i uspješno je prevladana, pa je očito tu bila procjena od ljudi koji su tu s njin i momčadi po cili dan da to ne ide dalje u negativu, i pokazala se točnon. Moglo bi se reći da je to samo zato što mogu i oni ključ u bravu ako ode Leko, i to je možda i točno, ali na kraju krajeva, svi mi lupamo bezveze, a nemamo pojma kako je zapravo u klubu.
I eto vraže ispa na kraju skoro lancun od ovog posta, jedna misao je išla na drugu, ali iako san novi ako kraj sezone nije za raspisat se onda ne znan kad je. Živi i veseli bili do iduće teme i sritno tićima da dignu kantu i dogodine opet haraju po Europi.
