Otkad znam za sebe stariji govore, da Hajduku uvik fali jedan gol.
Ali istina je da Hajduku fali puno toga. Prije svega sportska sreća. Bez toga ne moš ništa.
Fali mu samopouzdanje igrača i samokritičnost istih.
Fali mu par kvalitetnih pojačanja, ne prebijanje menadžerskih dugova ili rađenje ustupaka za buduća vremena, već baš pojačanja.
Prije svega fali hrabrosti dvojca na gornjem katu, jednom da nadređenom kaže da kvaliteta košta i da treba iskeširat.
A ovom drugom da se odvoji od novca i riskira uz amen N.O.
Matere ti mile od koga smo mi ispali i s kojim rezultatom.
Igrali s dva igrača manje, tj. bez krila. Vidili se nisu.
Neću više, volim ovaj klub i želim mu sve najbolje. I svakog igrača Hajduka poštivam iako i sam istresem kamione sranja na njih.
Cijenim i poštujem i Niku i Lukšu na svemu što su napravili u tri godine, ali jebote riskirajte i uložite. Ono što je kvalitetno, jasno više i košta
HŽV!