Obični d0d0 je napisao/la:
📜 Lancun prispodoba (pre)strpljivom mladiću 📜
Bio jednom jedan mladić. Mladić bijaše zaljubljen u najljepšu i najbolju djevojku u kraju, ljubav njegovog života. Davno su petljali i kasnije ni s jednom nije našao ono što je mogao imati s njom. Ni on njoj nije bio mrzak, no bili su mladi i život ih je razdvojio. Ona je otišla u veliki grad na studije, a on je ostao u selu. Kako to inače biva, djevojka se bogato udala i ostala negdje daleko.
Dugo se nisu vidjeli ni čuli, no u zadnje se vrijeme selom počela širiti priča da joj brak ne ide najbolje i da bi to moglo uskoro završiti. Čuvši to mladić se ponada i upregne sve snage da opet osvoji djevojku. Proda svoje obiteljsko srebro, odluči se dovesti u red, riješiti se lošeg društva i pripremiti sve da bi dočekao djevojku u najboljem okruženju. I čekao je, čekao, ali nje nigdje. Brak joj, iako ne bi trebao, stoji postojano kao Inzaghi u zaleđu, iako ne bi trebao. Mladić se prvo nadao, pa je pomalo postajao sve zabrinutiji, jer ipak i njemu godine idu i vrijeme mu je skrasiti se dok se još može zvati mladićem.
Da ne gubi vrijeme odluči se tako mladić pokušati skrasiti s nekom drugom djevojkom, naravno ostavljajući vrata otvorena svojoj željenoj ljubavi. Budući da je u njemu nada još živjela, nije mu bila panika i nije htio petljati s bilo kojom. Krenuo se udvarati najboljim djevojkama iz kraja. Neke su ga odbile odmah, neke nakon prve ili druge kave. Neke su otišle u grad za bogate prosce, a nekima je s vremenom istekao rok trajanja. U međuvremenu njegova prava ljubav još nije izašla iz svoga braka, a i počeo se pričati da su ona i muž joj odlučili dati si još jednu priliku.
I to mladića učini sve nervoznijim. Mladić obori kriterije kao Mario Marina svakoga tko mu se približi na 5 metara i krene se udvarati sve lošijim ženama. Usput je čak uspio riješiti i jednu mladu Albanku koja je prije dobro kotirala, a danas je daleko od premije. No vrijeme je učinilo svoje. Dok se mladić udvarao ovim boljima, i te bolje i one solidne pa čak i one na granici probavljivosti su se skrasile. Sad su ostale samo ove koje nitko nije htio. Mladić je stalno osluškivao vijesti iz dalekog svijeta, ali brak njegove odabranice još uvijek nije pucao, a njemu je već počela opadati kosa i rasti drob dok ga je istovremeno nervozna i nezadovoljna obitelj sve više i više pritiskala. I mladić kaže "kvragu sve", začepi nos i zaroni na dno kace s kriterijem da je žensko i da je barem nije sramota za pokazati slabovidnijem dijelu rodbine.
A na dnu kace ono što se od dna kace i očekuje. Jedna debela i ružna, druga ružna i debela, treća sve to samo još i glupa, četvrta odavno prestara i skupa za održavanje, peta s povećom prtljagom iza sebe...
Vjerojatno se pitate koju je mladić na kraju odabrao... Zar je bitno?
...
Eto ovo je bio naš prijelazni rok po pitanju krila.
Razumin šta želiš reć, ali po meni promašena analogija. Za dobar brak trebaju obe strane želiti isto, iskreno, imati iste poglede i planove za budućnost.
Šta ćeš sliniti za bogatom ako ona tebe neće, preboliti, zaboraviti i okrenuti se dalje. A ovdje se za tom nedostižnom plaće i nikad nas neće štufat.
