Lancun alert
Jučer je Ivan Leko odradia svoju 30. utakmicu ka trener u Hnlu, pa bi tija napravit usporedbu s njegovim prethodnikom koji je nakon 30. utakmice dobija nogom u prkno.
U tih 30 utakmica Bili su dobili 18, remizirali 3 i izgubili 9, zabili 45 golova i primili 30, prosjek bodova po kolu je 1.9, u Europi smo uz puno pegule ispali od podjednake momčadi, dok smo osvojili kup.
S druge strane Dambrasukas je dobija 19 puta, remizira 7 i izgubija 4, zabili smo 60 i primili 26, prosjek je 2.13 po kolu, prošli smo podjednako dobru ekipu i ispali smo od favoriziranog Villareala, a kup je također osvojen.
Leko je ka rođeni Splićanin dočekan s puno više ljubavi, strpljenja i toleracije nego Dambrauskas, kojeg je on novinara, legendi i zgubidana koji se stalno motaju i laprdaju o klubu poštova jedino Zdravko Reić. Pa je tako Leko ima luksuz popišat se po legendi kluba i odbacit ga ka staru krpu dok je Dambrauskas ima pritisak javnosti da ga mora nekako uparit s Livajom, a također je mora davat Ljubičiću više minuta nego li je tija, i više nego li je mladi napadač zaslužija( 2 gola u hnlu, u 1350 minuta, sramotno malo), jer jebiga, svaki put dok je litavski šahist stavija centarfora na klupu se u foje po njemu rigala vatra kako uništava našu dicu i tako dalje.( Za neki normalni klub ovaj pasus bi bija zanemariv, ali za Hajduk nije).
Nikoličius nije pretjerano mazija ni jednog ni drugog, pa je tako bivši trener Gorice dobija Mikanovića, Ferra, Kalinića, Grgića, Awaziema, Kalika i Borevkovića, dok je bivši trener Bruggea dobija Benrahoua,Ođiđu, Dajakua, Šarliju, Uremovića, Trajkovskog, Moufija, Dialla, Benrahoua, Ferra i Žapera, no teško se tu oteti dojmu da je Leko bija privilegiraniji i dobiva zvučnije i skuplje igrače koje je on isključivo tija(Ođiđa, Uremović, Moufi, Benrahou), dok je od Valdasovih pojačanja u klubu još Ferro ka rezervni stoper, Mikanović ka treći desni bek i Kalik ka 20.igrač kluba.
Litavskom stručnjaku se more zamjerit nedostatak guranja mlađih igrača, pa je on skresa minute Biuku(nezasluženo) i Ljubičiću(potpuno zasluženo, previše je i igra), dok od mladih igrača nije afirmira nikoga, s druge strane Leko je da priliku Pukštasu( tu je ima sriće da ga je mora stavit, pa je ovi briljira) i od nikud je izvuka Sigura, koji se pokaza i više nego solidnim.
A sad, ono najvažnije: kadar. Dok je Dambrauskas sa Biukom, Mlakarom i Sahitijem ima solidan napad, vezna linija s Krovinovićem ka daleko najboljim igračem, kojem su se nadopunjivali izuzetno limitirani Fossati i Grgić, dok je u užoj rotaciji igra i Vuković, (koje je Leko s pravom otpisa) a na desnom beku je bija standardan Mikanović koji momentalno nemore prismrdit početnoj postavi, a stoperski par su mu bila dva trajekta Elez i Ferro koji su kvalitetom daleko iza Uremovića i Šarlije, a obojica su na livon beku imali Melnjaka pa tu nima neke usporedbe. Vitoriju smo dobili sa Mikanovićem, Simićem, Elezom, Grgićem, i Vukovićem u prvoj postavi( ostala petorica su bili Kalinić, Melnjak, Krovinović, Sahiti, Biuk i Livaja), koji momentalno ne moru prismrdit početnom sastavu, osim Eleza koji je jučer sjeba gol. U Maksimiru smo dobili 2-0 s Fossatijem, Atanasovom, Ljubičićem, Lovrenčićem, Elezom i Katićem u početnom sastavu, doduše s klupe su ušli Mlakar i Sahiti.
Na drugoj strani Leko ne mora stavljat jebenog Atanasova, a ni Fossatija, ni Grgića ni Vukovića, nego je dobija puno bolje igrače, pa mu je doša Benrahou, kupili su Žapera iz Osijeka, a i Ođiđa je doveden isključivo na njegovu želju. Na desnom boku ima Moufija, koji je puno bolji igrač od Mikanovića, a također ima i bolje stopere, jedina pozicija na kojoj je slabiji je krilna, di nema luksuz staviti Sahitija na klupu, a Biuk i Mlakar bi mu zlata vridili. Također nema ni rezervnog centarfora ka jokera s klupe, no za taj hendikep je sam sebi isključivo kriv.
Kad podvučemo crtu, reka bi da je Valdas uz puno manje strpljenja i s jeftinijim igračkim kadrom postiza bolje rezultate, a igra je bila ljepša i atraktivnija, jedini nedostatak mu je bija nedostatak guranja mladih, a sva ta previranja impliciraju i odgovornost onih koji su za njih zaslužni.
