,,Južina tuče isto ka i jučer
I dan prije i kiša stalno lije
Niko se ne smije, doma se vučen
Iz đepa vadin od kuće ključe
Hladan stan, kroz škure curi mrak
Ura na zidu kuca tika-tak
Vrime ide i ne pita nikoga
Ni čovika ni boga
Ružno vrime natovari na dušu neko brime
Za crne misli priveže rime
Pa ne mogu spavat, glava puna čudne
Prašine od lune, ka munjen
Mozak uvatija plisan pa san bisan
Vlastita koža mi je tisna
Nisan ni pola napisa
Al` znan doće svitlo, ne znan odakle
Zasjat će sunce kroz teške oblake
Bura oprat će nebo
Sve bit će lipo, sve bit će vedro
Sunce ugrijat će naša lica I bit ćemo sritni ka dica
Sve bit će super
Sve će se gibat baš kako triba
Sve bit će super
Doće bolje stvari, bolji scenarij..."