Neradnik je napisao/la:
Meni je svaka utakmica na kojoj san bia posebna i draga. Neke od njih ću uvik pamtiti, ali ipak najposebnija od njih je ona prva, Croatia na Poljudu, prije 30ak godina, ja se biće taman skida s pelena, a stari govori materi da me vodi na utakmicu. Mater luda, ja kurca nisam ima pojma šta je stadion, nogomet ili Hajduk. Tako odemo mi na utakmicu, u nekom momentu sam zaspa, a Hajduk zabia gol. Govori stari da me tia bacit u onaj kanal ispod istoka. Tako smo par godina nas 2 išli skupa, onda je njemu dopizdilo, a zadnja utakmica na koju smo skupa otišli je opet Dinamo kad je bačen suzavac. Posli sam krenia sam, istok zaminia sa sjeverom, školu sa stadionom, nisan ima pojma ko je predsjednik kluba, kakve su nam financije i nije me zanimalo imamo li love za davat plaće (nismo imali). Najlipše razdoblje mladosti definitivno, dječački zaljubljen u svoju prvu ljubav kojoj nikad nisam kasnia na "spojeve".
Sićan se i utakmice sa Zagrebom, škola bila popodne, a utakmica spadala u sridu ako se ne varam. Tad san prvi put okusia pendrek po kostima, posli doša iz "škole" polomljen cili. Mater luduje po kući, gađa me šlapama, lupa po meni s kajišom jer ne može doć sebi da sam se potuka u školi. Stari se smija, zna je da nisan bia u školi, ali me ipak pokria i nije spominja da sam biža iz škole (tek tad bi najeba od nje).
Sićan se i onog Dinama, koji se zbog bojkota gleda na Starom placu. Tad sam ima ideju gledat utakmicu s nekakve barake, ali u kombinaciji slabog vida, alkohola i smotanosti jedino san vidia beton kad sam sletia na njega prilikom neuspješnog penjanja.
Vidi cijeli citat
Sad si me s ovim podsjetia zapravo koliko se u zadnjih 15 godina prominila percepcija odlaska na stadion
Najbolje vidim na primjeru moje matere
Kad me ćaća krenia vodit na utakmice 90-ih/ranih 00 ka balonju od 6-7 godina, a pogotovo kasnije u srednjoj kad san krenia sa ekipom samostalno, bia je samo takav rat u kući svako drugu sedmicu
Da sta ću ić među drogu, alkohol, nerede, pandure, divljake i slične pizdarije
Nikad neću zaboravit bila neka glupa kup utakmica na radni dan, ja 1. srednje i fala Bogu jedva se dočeka nakon velikog odmora lagano ispalit od V. gimn priko HNKa put Poljuda, a za ne falit ona taman kraj Prime izlazi iz jedinice put škole na primanja, tu večer me isprisavijalo ka nikad, jadni ćaća me spašava glumeći UNPROFOR
Danas, 20 godina kasnije ta ista moja mater svom unuku/mom nećaku od 8 godina (znači istih godina ka kad san ja krenia) govori da ide na stadion i kako mu je tamo super, da ću ga ja vodit na utakmicu i slikat se sa Ricon, lani mu dres kupila, ...
A ja još dan danas imam napadaje PTSP-a kad bilo ko dotakne šlapu rukom
[uredio John450 - 06. siječnja 2024. u 00:44]
- Napadač je trčao vrlo brzo kada je dodirnut / Prema našim tehničkim kriterijima, Sudačka komisija ne želi da se ključne odluke donesu zbog laganog kontakta za napadača koji je očigledno naglasio taj lagani kontakt.
