"Poniznost" uopće nije riječ koju tražite pričajući o tome da ostanemo na zemlji nakon pobjeda/uspjeha.

To uopće nije riječ koja je primjenjiva na sport ili na kolektiv kao Hajduk.

Ta riječ se više koristi u religioznom i duhovnom svijetu pričajući o tome da je to onaj suprotan od narcisoidnog, oholog, onaj koji manje razmišlja o sebi, onaj koji je skroman.

Dakle niti je sport duhovan svijet, niti je Hajduk jedinka, niti u sportu trebaš manje razmišljati o sebi, dapače trebaš isključivo razmišljati o sebi.

Zaključak: nama treba sve suprotno od poniznosti ako želimo uspjehe jer moramo biti isključivo fokusirani na sebe.

ja bi tija da su igraci svjesni da svaki mora bit na 100% ako mislimo pobjedit protivnika

u prijevodu: triba respektirat svakoga

sve ostalo (poniznost, skromnost, bla bla) me ne zanima

dapace, zelim da misle da su najjaci na svitu 

svaki pojedinacno

i da se tako postave svaki put kad izđemo na teren

Lučić hladan kao špricer, Šarlija i Uremović su se već pokazali, Sigur svakim danom sve veći mudonja, Žaper ima možda uplašen izraz lica, ali isto hladan, Laslo ima mentalitet pobjednika, nešto je i osvojio već do sada u karijeri hajde, Sahiti mi diže tlak, ali on pod pritiskom neće ispast pizda, Livaji pritisak odgovara i tad je još bolji, Kale je u životu odigrao 500 utakmica pod pritiskom, Perija također, mislim da smo sazrijeli

imali smo par ispita zrelosti ove sezone, na nekima smo pali, ali 80% smo uspješno apsolvirali.

pobjedom u nedjelju samopouzdanje se puni do kraja tako da idemo po 3 boda!

Poniznost nije niti u tradiciji i povijesti Hajduka, niti u mentalnom sklopu i genetskom kodu većine ljudi koji za njega navijaju.

Neovisno o tome, ova rasprava je više manje nebitna. Igrači i stožer su itekako svjesni situacije i vjerujem da imaju dobar balans realnosti i samopouzdanja da realiziraju ono što kvalitetom posjeduju i završe što su započeli. 

Kaschuk kaze na instagramu uz video "locked in 🔐⌛"