Iskreno ni u peti mi nije bio da bi se ovo moglo dogodit.

Bas hladan tus, idemo dalje.

Očito je igračima zafalila era Leke, pa su se ka u najboljim danima nakon zabijenog gola svi zbili u svoju polovicu. 
Sredina nepostojeća, napad klasično jalov. Žaper i Krova kao da su 3 ladne zidarske potegli prije utakmice, o tolikoj razini dezorijentiranosti pričamo.

Momci moji mi 2 derbija zaredom (Dinamo, Rijeka) nismo u stanju smislenu akciju prema naprijed napravit. Pusti priče umrtvljivanja igre i ostala sranja. Mi izać od golmana ne znamo. Pa jeste vi svjesni da se mi ne možemo dodat na protivničkoj polovici 3 puta. Ona dodavanja u zadnjol liniji sa Sigurom, Lučićem i stoperima je užas. Ne možeš temeljit trku za naslov na čvrstoj užoj obrani. Pa nejasno mi je da nemamo nikad situacija di napadamo u valovima, držimo posjed na 30 m od njihovog gola i imamo dijelove utakmica di gol visi u zraku. Igramo penzionerski nogomet i to nije samo danas tako je već 2 godine. Pobjeđujemo isključivo na mišiće. Da nisu zabili ona 2 eurogola pričalo bi se o odličnoj igri i kontroli a istina je da smo očajni. Očajni smo bili i zadnje kolo u maximiru. Ove sezone smo odigrali dobro možda 5 utakmica a dijelimo prvo mjesto. To dovoljno govori koliko je ova liga očajna. Izgubit od Rijeke nije sramota, ali ovo kako smo mi igrali je jadno, smiješno i besmisleno. Treba sad izgurat ovaj tjedan di će bit ismijavanja i ruganja s nama.

Užasno razočaran, ponižen, emocionalno prazan a tek sutra kreće ismijavanje na poslu al neka zaslužio sam nisam ni ja njih štedio.

HŽV

Mislavov poraz 1/1

Cila priprema je bila zaustaviti Rijeci tranziciju, umrtviti balun i dati neki kasni gol i iskontrolirati balun do kraja.

Poveli smo rano, Sopic je okrenija momentum u poluvremenu, a mi to docekali sa kurcem u ruci.

Išli smo silom, a oni su nam odgovorili isrom mjerom. Čak i da jesmo kvalitetniji, a šta je isto upitno, tad kvalitativna razlika ne dolazi do izražaja. Pitanje je šta smo radili u pripremi za utakmicu, pitanje je šta smo uopće radili na pripremama? Po viđenom, malo i ništa.

Ma pratim al stalno mislim da su ovakvi stresovi iza nas.

Al ocito se svaki put pevarim

Idemo dalje, nije ugodno, ali nije ni smak svijeta