ne bi bilo loše 

dobit belupo i rudeš na mišiće, pa valjda proigramo nešto za varaždin 

Dobro jutro.

Samo da zavrsim jer mi se neda vise. Dali je bio minus, jeste ?

Ako smeta zakolutas ocima ili posaljes privatnu poruku kao neke kolege s upitom zasto, a ne vrijedati javno i slati prijetece poruke zbog jednog minusa i za kojeg neznas zasto je sletio tamo, pogotovo sto minus nema veze s pomoci momku!

Pa dobro ne triba ti baš od svakog veznog neki velik broj ključnih dodavanja, samo da ubrzaju pas igru al tu u u priču upadaju famozni mehanizmi.

Prilikom pritumbavanja na beku zadnje dvi utakmice se i ono malo uigranosti izgubilo jer je svaki vezni uzima dodatne sekunde da pogleda jel bek popunija prostor il nije. Protiv Osijeka se vidilo da su bekovi često kasnili pa bi po oduzetom balunu vezni ostajali preusko na šta bi Osijek odma reagira najjednostavnijim presingom i zatvorija protok baluna.

Bez Sigura i Žapera koji su otporni na presing igra se pritvorila u naguravanje u sredini bez nekog smisla.

Meni je teško iti odgovorit na pitanje kakva bi mi ekipa tili bit. Imaš solidnu obranu, a kadar i navike ti nisu za kontrašku igru. U posjedu ne radiš višak niti kroz sredinu niti na bokovima, nisi ni neka presing ekipa. Ako postoji neki zadatak to je taj da Mislav barem prigrli neku ideju i forsira je, pa pukovnik ili pokojnik.

Obzirom na razliku u kvaliteti igračkog kadra - jedini pravi protivnik za Hajduk je - pritisak (publika, mediji, susjedi, prijatelji, bliža i daljnja

rodbina koji svi redom očekuju pobjedu uz atraktivnu igru i 3-4 gola u mreži protivnika).

Kad bi naučili takvu pozitivnu atmosferu i toliko dobre vibre i podrške iskoristiti kao "poguranac" Hajdukovci bi projurili prvenstvom

ko na motoru.  Ali - to nije lako i često može biti kontraproduktivno. 

Ma meni je vec pun kurac prica o nekome pritisku.

Jebote, evo skoro 20 godin nismo bili prvaci. U to vrime su sta uprave svojin pizdarijama, sta igraci svojin izvedbama na terenu priredili takve bruke biblijskih razmjera da se svaki pripadnik navijackog puka osjetija posran, popljucan, ponizen, ispisan....

Ali svaki put bi se taj isti pripadnik puka diga, umija se od tih govan i opet bija na tribini u podrsci glasniji nego prije...

Pa jebode, ako cemo opet zasrati, ajmo zasrati bar ka ljudi, dok nesto pokusavamo igrati, a ne ka pizde, kendavajuci balune dok drscemo u svojih 30 metri...

Puk nece okrenuti ledja...

Pa pritisak je da budemo konačno prvi i to svima u i oko kluba. To je to prokletstvo koje kruži oko nas posebno sad kad imamo konačno konkurentnu ekipu! I to je sasvim normalno u klubu ka Hajduk koji ovoliko dugo čeka titulu. Takvi pritisak dikod jednostavno paralizira bez obzira na iskustvo. Piše se da nismo dobri fizički a ja bi reka da je ekipa prenapeta. Kad si pod stresom nemaš pristup snazi koju inače imaš, svi znamo osjećaj kad se noge odsiću ili kad te stres poždere pa se na kraju dana osjećaš ka stari dida a da zapravo nisi ništa fizički napravija.

Kad se uzme ta kurčeva titula napokon, bit će svima puno lakše a do tad bi tribalo nać načina za opustit ekipu.