Jučer sam osjećao susramlje nakon pobjede, jer nam je hodajući drugoligaš sa doslovce 2 gola u zadnjih 20 utakmica došao na par centimetara od toga da sad ovdje bude histerija, a Lukša u potrazi za novim trenerom. Gledajući Rijeku prije toga, čini mi se da smo dalje od naslova nego što smo bili na startu proljeća.
Krov je bio loš, nije ga bilo nigdje, ni u duelu, ni u organizaciji igre, ali opet simptomatično Rudeš je svoje najbolje razboblje imao kad ga je Karoglan izvadio van. Ne znam jesmo li u ijednoj utakmici profitirali Krovinovićevim izlaskom.
Brekalo nam je doslovce dar s neba, i uopće me strah razmiljšljati što bi bilo da on nije neočekivano sletio na Poljud. Imamo i dosta peha u svemu tome s ozljedama, pa i činjenicom da su svi ovi stranci odjednom postali neupotrebljivi počevši s Vadisom i Trajkom, pa potom Benom, Ferrom, pa zatim i našim Mikom i Elezom. Puno je tu balasta, fali nam mlade krvi, barem na klupi. Koliko Mislav vjeruje u ove igrače s klupe najbolje govori da je protiv Rudeša prvu izmjenu radio u 71. minuti, a neki ne bi ni ušli da nije bilo grčeva Hrgovića i ozljede Žapera.
Dobitak ove utakmice su svakako Hrgović, koji je izgledao kompetentnije od Mikanovića, i on mora dobiti određenu minutažu kroz ovu seriju "lakših" utakmica. Pukštas je također pokazao da se vraća, šteta da ga nije nagradilo golom, bio je blizu u nekoliko navrata. Laszlo je u onoj prvoj pripremnoj, pa i protiv Rijeke izgledao da će biti instant pojačanje, ali se izgubio u ove posljednje 3 utakmice. Treba ga kroz ove dvije utakmice s Varaždinom i Istrom probati vratiti u život.
Imamo dobru obranu i dovoljno individualne kvalitete prema naprijed da u svakoj utakmici napravimo nekoliko šansi, pa se imamo čemu nadati. Ali da izgledamo šampionski - ne izgledamo.
