Brtulin_2 je napisao/la:
Hajduk je od osnutka trn u oku sustavu, kako se god zvao. Samo ime je problem jer simbolizira otpor.
Časne sestre izvezle grb sa šahovnicom, a danas govore kako su nam klub osnovali srbi. Ponavljaš laž milijun puta postaje istina.
Govore nam da smo jugoslaveni i titov klub. Hajduk odbio Tita i selidbu u Beograd. Tko je imao muda to tada napravit? Frane Matošić!
Kažu plakali ste kad je Tito umra! Plakali su oni koji su bili u fokusu kamere, a stadion je piva jer bi te prvi susid druka da nisi piva, takav je bio sustav špija i Udbe. Plakali su i drugi još više, ali kamera nije bilo, ali ipak utakmica sa Zvezdom je trebala bit na Tv-u. Dinamovci, partizanovci i zvezdaži su plakali još više jer ipak su bili državni, vojni i policijski klubovi. A Tito je cijenija Hajduk jer ga je jedini odjeba, za to treba imat muda!
Charles de Gaulle je Hajduku uručio plaketu za zasluge za vrijeme drugog svjetskog rata. Ali eto, Hajduk ne valja po današnjim kriterijima.
Hajduk igra ligu prvaka, novci nestanu. Vuk izija magare. Pletikosa i Srna se prodaju za siću u Ukrajinu, a netko razliku stavi u džep. Proda se Kranjčar opet Hajduku sića.
Moga bi još pisat al neću, svi znamo sve. Al reć ću samo ovo. Ova uprava danas je svemirski brod prema prijašnjima. Zašto? Ne generiraju dugove, nit nam je klub pred gašenjem. A da nije bilo Brbića, nadzornog odbora i "Sekte" odavno bi bili ugašeni. Navijači su spasili klub kojeg su današnji moralizatori doveli na rub provalije. A de Gaulle, Tito i papa Ivan Pavao II su znali veličinu Hajduka.
Boli ih i što je Hajduk bio prvi klub iz Hrvatske koji je Papa primio na privatnu audijenciju.
Istina ih sve boli.
Klub iz jebenog Splita i provincije. Ne avangarda nego stup idealnog društva kojem treba težiti!
Hžv!
Ja ću samo istaknuti ono na što sam najviše ponosan u vezi Hajduka. Možda ne razmišljaju svi tako, ali ima nas dosta. Nismo dopustili gubitak kontinuiteta. Otišli smo u prosječnost ali smo vratili dugove. Bilo je prijedloga da otiđemo u stečaj, pobrišemo dugove i krenemo od nule. Nismo. Išli smo težim putem, ali jedinim ispravnim. Kome pravo, kome krivo. Rugaju nam se već skoro 20 godina, ali došlo je vrime da i drugi razmišljaju o jogurtima i japankama, samo se ne usude to javno reć...
Uglavnom, pali smo na treće misto i triba se sljedeći vikend vratit bar na drugo...