Bogomdani je napisao/la:
Mali osvrt na povijest Soluna pa tako i PAOKa
Do 1913. grad je bio dijelom Osmanskog carstva kada ga osvajaju Grci
Većinsko stanovništvo bili su stoljećima, pa i tad... Ne biste nikad pogodili: Židovi. Druga skupina bili su, kaže, Turci (a zapravo muslimani s čini mi se najvećim udjelom Albanaca), tek onda Grci (15ak%), a bilo je i ostalih...
Prva promjena je bio požar 1917. kad je dio Židova iselio jer im nije bila omogućena obnova... Ispada da su se ti koji su onda otišli - spasili. I dalje su Židovi bili većina, tome unatoč. S nepovjerenjem su gledali na nove vlasti, ali Grci im, osim što im nisu dali obnovit jer su imali planove modernizirat grad prema zapadnim uzusima, nikad nisu radili probleme.
Potom dolazi 1920. kad je Grčka kao pobjednik navalila na Tursku kao poraženu i željela joj oduzet Konstantinopol, maloazijsku obalu, uz podršku saveznika Velike Britanije i Francuske, Italije... Njima je odgovaralo da Turske kao neprijateljske sile - nestane. Tad stupa na scenu rođeni Solunjanin Atatürk koji ih je sve porazio i uspostavio ono što je danas Turska. Armenci su prošli najgore, a Grci su se - dogovorili.
Tada je došlo do velike razmjene stanovništva: 1,5 milijun Grka je preselilo iz Turske u Grčku, a 500 tisuća Turaka iz Grčke u Tursku.
Dobar dio njih je iz Konstantinopola preselilo u Solun pa su tamo osnovali PAOK, (Svesolunski atletski klub Konstantinopoljaca) 1926.
Tek tada, s doseljenjem ovih iz dan. Turske, Grci postaju većina u gradu. U gradu je isprva bio aktivan i AEK, ali se fuzira kasnije s PAOKom
Zanimljivo je kako su ti "Turci", odnosno muslimani iz Soluna morali otić u Tursku, a kažu izvori da nisu ni turski znali pričat već samo grčki :) a i novopridošli Grci su pričali nekim drugim dijalektom koliko sam razumio.
Kako god, Grci postaju većina, a Židovi iako manjina prosperiraju, do 1943. kad ih Švabe sve u smrt šalju (skoro nitko nije preživio). Židovi su naseljeni u prvom redu iz Španjolske, krajem 15.st. a sultani su ih naseljavali u Solun, između ostalog, kako kršćani ne bi bili većina u, tada, drugom najvećem gradu države
Nakon Drugog svj.rata Grci su ogromna većina, tako je i danas. Tako je npr. i u Istanbulu danas, a prije stotinjak godina nije bilo tako... Ima i u Hrvatskoj nekih sličnih primjera ali neću sad
PAOK je najpopularniji nogometni klub, još su tu Aris i Iraklis. Iraklis je bio prvi, i ima blavo bijele boje kao grčka zastava, on je osnovan još dok je Solun bio Turska. Aris je nešto između, ima boje kao i atenski AEK, vjerojatno je neka poveznica, ali on je poznatiji po košarkaškom klubu za koji je igrao legendarni Nikos Galis (višestruki prvaci Grčke u dalekim 80tima)
Grci su dobri sa Srbima jer su oba naroda imali zajedničkog neprijatelja u Bugarima
PAOK i Partizan imaju isti dezen na dresovima, pa su se bratimili, o tom odnosu ne znam ništa podrobno osim da su dobri
Eto, ukratko, kako se sve to izmiješa i promijeni u 100tinjak godina
U svijetu ultrasa svugdje se nastupa agresivno, svakome se traži neka dlaka u jajetu da bi se imalo izliku za napravit neko sranje, neku tuču... Šta ne bi negdje otišli i našli neku pozitivnu crtu, upoznali grad, razgledali ga, bili dobri gosti... Ali to je moj način, ne i onaj ultrasa, kojih god.
Taj Solun je bio povijesno važan grad, sjecište puteva na Via Egnatiji, mjesto putovanja apostola Pavla, štuje se sv. Demetrije kao zaštitnik grada, grad Ćirila i Metoda... Ima li nešto što nas spaja ili nas baš sve razdvaja?
U svakom slučaju, idemo ih sutra pobijediti, makar na penale zadnji neka bude krumpir ali da prođemo
Svaka čast na tekstu.
Grobari i navijači PAOKa su se službeno "pobratimili" 1997. godine kada je skupina Eurolige spojila Split i Partizan. Split je svoju domaću utakmicu odigra u Pesaru, a Partizan svoju u Solunu. Prema izjavama tadašnjih igrača Splita dvorana je bila puna Grobara, četnika i Grka koji su sa svim raspoloživim predmetima gađali naše igrače i ulazili na teren kako ih je bila volja. Grobari su inače od centra grada do dvorane stigli u korteu zajedno s PAOKovim navijačima.
Valja izdvojiti da je Split dobia u toj utakmici.
26 godina posli očekujemo i pobjedu Hajduka pred neprijateljskim navijačima.
