Jedan emotivan post
Hajduk mi znači, kako je pokojni Milo reka za Hajduka život daću, Dalmaciju i moj Hajduk više volim od života. E sad je li mi to možda potriba, vjerovatno i nije, jer meni tjedan ovisi o 15 jebenih idiota koji su i više nego dobro plaćeni za ono šta (ne)izvode na zelenom travnjaku. I sad ja cili tjedan nadrkan radi majmuna, jesam bit ću, jesam li ljut i više nego ljut, nisam vas pročita ni jednu stranicu niti ću, a niti želim jer bi bilo svega onda. I sad se zapitam što meni triba ovo u životu, reće budala živcira se radi nogometa i Hajduka, e pa vjerovatno bi mi bilo i lakše da sam se opredjelio za neku desetu stvar i da mi nogomet nije prioritet u životu i Hajduk, ali ja onda vjerovatno ne bi zna funkcionirat.
Zato ove poraze proživljavam još gore, ispleska bi ih sada da ih vidim na cesti pa će se opet desit Said Futasc situacija i zato za dobrobit svojih živaca i života želim smanjiti bar čitanje stvari, kad već ne mogu izbacit ovu bolest iz sebe, a vjerovatno je neću izbacit nikada jer ću i umrit sa njom, jer toliko sreće, boli, ekstaza i svega u životu mi niko nije dao ko ovi KLUB.
