Galileo Maravić je napisao/la:
Barba Luka je napisao/la:
"Poslije te utakmice, odigrane u nedjelju 26. veljače, Hajduk se nije vraćao u Split, nego je produžio za Slavoniju jer ih je tri dana kasnije čekao dvoboj četvrtfinala Kupa u Osijeku. Bili su smješteni u Vukovaru, a golemo nezadovoljstvo i razočaranost kod svih dionika doveli su do sastanka između Leke i petorice iskusnih prvotimaca.
U otvorenom razgovoru igrači su treneru sugerirali da bi bilo dobro da promijeni formaciju, da se vrati na igru s četvoricom u obrani u kojem god sustavu to bilo, s obzirom na to da se svi bolje snalaze u takvim formacijama (4-3-3 ili 4-2-3-1). Leko je to prihvatio, odlučio se za potonju i Hajduk je proigrao. U Kupu je eliminirao ne samo Osijek u četvrtfinalu nego i Slaven Belupo u polufinalu i Šibenik u finalu. Osvojen je trofej, a prvenstvo je završeno lijepom serijom utakmica (uglavnom pobjeda) bez primljenog pogotka i činilo se da je sve idilično.
Dobio mir u svlačionici, izgubio sebe
Međutim, tog trenutka kada je pristao odustati od sebe, bilo je jasno da je započeo kraj Lekine trenerske epizode u Hajduku. S ciljem da ugasi požar, koliko god vatra velika bila, Leko je pristao na kompromis i počeo igrati ono u čemu se ne snalazi najbolje.
S protekom vremena na površinu je isplivalo koliko zapravo Leko kao trener nema pravi plan B mimo te formacije s trojicom obrambenih igrača, a potvrda te teze stigla je ove jeseni, neuvjerljivim izdanjima u opipljivom uzorku utakmica. Doduše, Leko je prvenstvo otvorio fenomenalno, s pet pobjeda u prvih pet utakmica, ali s dolaskom rujna igra je bivala sve lošija, Hajduk sve više bezidejan i potpuno napadački sterilan, uz tek povremene bljeskove.
Vidi cijeli citat
Ovaj tekst je hrpa nebuloza, vidi se da novinar koji je to pisa zaista površno prati Hajduk, a nažalost takvi kreiraju javno mišljenje.
Leko je s planom a jako loše krenija, i izgubia 4 od 7.
Pa se prebacija na plan B kojim nije izgubija sebe, nego je jako dobro funkcionira 17 hnl utakmica di je skupia čak 42 boda i pritom u obje utakmice nadigra favorizirani Paok, ali jebiga, igrači su se napromašivali.
Onda je plan B presta funkcionirat iz dva razloga.
1) Ozlidija se Pukštas, proda Mlakar, a nisu mu doveli zamjene
2) Protivnici su pročitali njegov način napadanja uz livu i desnu(ali više livu) aut liniju.
Pa tako od drugog poluvrimena s Istrom igramo teški proliv od nogometa u kojem stvaramo sramotno malo šansi.
I sad bi bilo logično da Leki pružimo mir da nađe plan C, ili da se možda vrati planu A, za koji sad ima igrače(Diallo, Uremović i Žaper su za plan A puno bolji od Ferra, Fossatija i Simića).
Ali mi ga odlučimo potrat jer je samo dva boda iza Rijeke i bod iza Dinama s ekipom koja nije za titulu.
A nije za titulu jer mu nisi pojača napad, dapače, oslabija si ga, sa Mlakarom i još jednim dobrim krilom(npr. Biuk ili Kouassi) bi ima ekipu za titulu, ovako ti je napad nikakav. I uz to imaš igrače koji po profilu ne odgovaraju Livaji.
I onda na otpremninu potrošimo koliko bi potrošili na godišnje plaće za dva jako dobra krilna igrača s kojima bi mogli bit konkurentni za osvojit prvenstvo.
Post ću završit s legendarnom rečenicom iz 2012. koju moremo primijenit na 2023. bez da prominimo jedno jedino slovo.
"Ovu momčad hitno treba selekcionirati kako treba, jer to je pravi 'cirkus Kolorado"