Prva na Poljudu je bila 1998. protiv Šibenika, pobjeda 2:1, jedva smo to izvukli, trener je bio Katalinić, a zabio je Baturina. Iz današnje perspektive smo imali dobru ekipu, relativno mladu, ali završili smo tad treći, nije bilo lako doći do titule.

Neke upečatljive kod mene subjektivno su bile:

Roma - tad sam stvarno dječačkim očima vjerovao da možemo izbaciti veliku Romu, atmosfera na stadionu vrhunska, svi su bili na nogama cijelo vrijeme, pivali i navijali, sutra u školu išao promukla grla

Sampdoria - loša utakmica, a dojam mi je bio da nas je jedno 40 iljada na stadionu kolika je gužva bila

Debrecen - ne da se sjećam gdje sam sjedio i utakmice, nego se sjećam i osjećaja tada. Opet sam naivno vjerovao u prolaz, pa nije nemoguće, dobijemo svako poluvrijeme po 2:0 i eto. Krenula utakmica i prvi napad 0:1, aj ća. Kasnije se na 0:4 čak i navijalo kad je Debrecen zabio. 

Istra - kad se skupilo 20+ iljada, kapetan Maloča i poraz 0:1, tad nije bilo baš normalno da bude toliko ljudi protiv davljenika. Išao sam sa tadašnjom curom i nakon utakmice i poraza rekao kako neće više sa mnom na Poljud. Ne mogu se sjetiti jesam li održao obećanje, ali znam da smo se oženili koju godinu iza. 

Everton - nisam toliko vjerovao u prolaz, ali sam mislio da imamo neke šanse. Bomba Zuje za vodstvo i odmah na početku poluvremena hladan tuš. Lopta iz svlačionice završila u golu. Na prvu sam mislio da je neka zajebancija. A žena tada trudna doma u devetom misecu s drugim ditetom. Reka sam sebi tad i nikad više, nema zajebancije s tim, obitelj isprid Hajduka. Danas je taj mali zaluđen Hajdukom. 

Skoro svaka sa Dinamom, izdvojio bi 2009. veljača, pobjeda 2:0, papelitosi, sjećam se da sam se tad smrznuo kao nikad u životu pa mi se urezala u mozak. 

Bila je još jedna protiv Dinama 2:2, Carević i Munoz, ako se ne varam ovu je bio tovar na terenu kojeg su vodili prije početka utakmice pa se skandiralo.

Evo ovako iz glave na brzinu sam pisao. Skupljao sam karte, pisao rezultat i spremao ih. Ko zna di su sad.