I nakon 90 minuta iza utakmice meni nije jasno što smo mi to igrali.
Nismo ih stisnuli na početku, krenuli smo lagano. Nismo iskoristili euforiju i huk tribina da im odmah pokažemo šta želimo.
Onda smo zabili gol, pa smo igrali još laganije i čak počeli prepuštati posjed, a sve uz nepovezanu igru, slabo priključivanje napadu i nebrojene lopte ispucane na Livaju.
Kad smo dobili gol za 1-1, očekivao sam reakciju. A ni smo počeli igrati još sporije i još više napucavati loptu.
Na 1-2 za poništeni gol... Čak ni tad nismo shvatili da nam uakmica klizi iz ruku, pa smo nastavili kendavati i igrati ništa. I onda zaista dobili gol za 1-2 pa počeli kendavati još jače!
Ako su ovo uigravali na pripremama, jao nama... ako nisu, zašto su ovako igrali danas?
U 2 sata od euforije do pitanja šta je to bilo, zašto ne igramo nogomet, kako je moguće da ovako izgledamo u utakmici koja toliko nosi (+6 i bar +4) i onda još ostanemo bez Livaje.
Ako je ovo nogomet koji oni misle igrati, tu ne pomogne ni Brekalo, ni Perišić.
P.S. neozbiljno da po kantu idemo bez lijevog beka. Amen!