gledan opet sazetke i nemogu nikako sakrit jednu misao:

Markan je tata lige, avion za sve

al isto je lipo imat ovakvu špondu

koja sve odma odlaže i moš se otvarat brzo

ruku na srce drugi gol je nemoguc ako je Markan umisto Kale

jer bi štopa i iznudija faul ili vuka balun prvo

Kale je brutalna opcija, za krila je to suigrac iz snova

i za veznjake koji se vole prikljucit napadu

Izlaze igrači,a zagrmi

prije jutra u zoruuuuu s galebima na moruuuu

Ako mogu boysi i kolcem i lancem,možemo i mi špurtilon i ostima dobit će po kostima.

Ma samo triba virovat u sebe. Zato ja mozda i ludo izgledan kad grintan ovoliko posli poraza, pogotovo od Rijeke. OK poraz al brate padni muški na Poljudu a ne ka nakupina retaja koja prestane virovat u sebe nakon par minuti. 

Ima tu dosta i trener uticaja. Eto ti primjer ta utakmica s Romom. Zoran Vulić na klupi s druge strane Fabio Capello al mi izlazimo na teren sigurni u prolaz.

Vrime je ucinilo svoje i danas Vulic ne bi moga prinit taj stav na ekipu, izliza se al triba trener koji uz znanje ima i stav i muda. Znaci na Poljudu ić gazit pa i po cijenu poraza a ne u takticko nadmudrivanje s nekom Istrom ili Rijekom uz duzno postovanje. Tako se gradi šampionski mentalitet i postaje šampion a ne obrnuto.

vrlo jednostavno 

prije su na utakmice išli samo navijači i ti su uvik virovali u pobjedu bez obzira ko je dolazija na poljud...pa se isto tako pritilo igračima, trenerima, upravi...nakon loših rezultata...ne iz zlobe nego iz ljubavi prema klubu i samim tim su igrači davali sve od sebe, imali viru u pobjedu i strahopoštovanje prema klubu i navijačima 

danas je 90 posto članova iz đira...babe, dide, dica, pičići...neman ništa kontra toga ali kad takvi napune stadion oni su tu iz đira i radi slije na faceu ili instagramu, o navijanju nemaju pojma...a posljedično su tu fešte nakon poraza...podrške nakon ispadanja...slavljenje kosovskih bitaka i gubitak identiteta