Dakle protiv Rudeša vrlo vjerojatno ćemo vidjeti:

Lučić

Sigur Šarlija Elez Diallo

Pukštas Krovinović

Sahiti Livaja Brekalo

Kalinić

Bilo bi lijepo kad bi se pokrenuo trend davanja minusa svakom tko piše da je svaka iduća utakmica finale. 

Vjerojatno jedna od najgorih gluposti izrečenih u nogometu nakon davanja više od 100%. Da bilo tko da 100% sebe na utakmici, kolabrirao bi na kraju ili čak i prije. Postoji ekonomika trčanja u nogometu da izdržiš 90 minuta u natjecateljskom ritmu.

Tako postoji i ekonomika osvajanja prvenstva. Prvenstvo je maraton, finale je sprint. Finale igraš s najjačim igračima, prvenstva osvajaju oni s najboljim klupama. Da je je svaka utakmica finale, onda bi svaku igrao najjači sastav i to je recept za preforsirat glavne igrače i da im efikasnost padne i da izgube prvenstvo radi premorenosti. Da ne spominjem da bi Livaja igrao pod injekcijama da su Osijek i Belupo bili ikakva finala. A nisu. Niti je ijedna od idućih utakmica to. 

čovjek je na 30%, diše na škrge.

daj tog Prpića više

Ne bi shvaca to tako doslovno. Bilo bi finalno da mi u sljedece dvi utakmice osvojimo 1 bod. Nama za osvojit prvenstvo sigurno je svaka finale jer smo u zaostatku 2 boda, a ne 10 isprid.

Bila bi finalna za Mislava. Hajduku bi bilo puno teže, ali ne i nemoguće u tom slučaju. Pobjeda Dinama protiv Rijeke i pobjeda Hajduka nad Rijekom i Dinamom opet bi nas vratio tu negdje u borbu.

Zašto mora biti finalna? Zašto Rudeš ne može biti "važna utakmica u borbi za naslov gdje je je bitno uzeti 3 boda bez da imamo neke veće ozljede, jer je najlakši među idućim suparnicima, a kasnijr nas čekaju teži". 

Ako je Hajduku svaka finale, jesu li Rijeci i Dinamu? Jel možemo imati 3 finalista? Razmišlja li tko kad priča ili je sve super dok ono što se kaže super zvuči? 

Ja bih također stavio Prpića, ali je Mislav uvođenjem Eleza protiv Slavena jasno dao do znanja tko će igrati.

Matjaž Kek o Hajduku (intervju za Index, novinar Marko Silov)


Što mislite o trenutnoj situaciji u Hajduku? Klub je u par godina narastao i dosta uložio da dođe na razinu koja se od njega povijesno očekuje, a pritisak da se osvoji titula nikad nije bio veći. Je li to problem za igrače i trenera koji nose teret neuspjeha nekih ljudi koji su tamo bili prije njih?

Normalno je kada dugo ne osvojiš prvenstvo, da svake godine očekivanja da se to dogodi samo rastu. Hajduk je stvorio dobar temelj za ostvarenje toga. Što se tiče tog pritiska, moje je viđenje da ako želiš biti najbolji u bilo kojem sportu i osvajati trofeje, moraš se znati s tim nositi. Ako naučiš taj pritisak shvaćati kao privilegij, kao nešto što ti daje energiju i gura te naprijed kada dođeš u situaciju da ne ide sve kako si zamislio, taj ti pritisak može biti velika snaga, a ne otegotna okolnost. Hajduk treba razmišljati samo o sebi i ne gledati prema Dinamu i Rijeci. Ako gledaš sebe i napraviš najbolje što možeš, onda ako je netko bolji, to nije nikakva drama, nego sport. Nogomet će se igrati i nakon ove sezone, tko god osvoji titulu. Ako si napravio sve što si mogao, onda imaš temelj za novo prvenstvo i novi pokušaj proboja u Europu.

Što se tiče samog terena, i tu je puno novih igrača dolazilo u serijama. Radi se stalna selekcija i treba shvatiti da nije dovoljno samo dovesti tri igrača pa će sve bolje funkcionirati. Ništa se ne događa samo od sebe, moraš prepoznati situaciju, stvoriti igru i ukomponirati igrače da bi mogli funkcionirati u nekoj harmoniji, sistemu i organizaciji. Bez toga se ne može pobjeđivati u serijama, a da budeš prvi, to moraš raditi. U nastavku sezone to zasad uspijeva Rijeci i oni su posebno u zadnje dvije utakmice poslali vrlo bitnu poruku Dinamu i Hajduku. Ta poruka je da imaju širinu i ne boje se trenutka kada neće igrati dva ili tri bitna igrača, nego će netko drugi dobiti priliku. Taj netko je pun želje za dokazivanjem i ima samouvjerenost da može igrati. Poruka da možeš pobjeđivati kad ti fali nekoliko bitnih igrača iznimno je snažna.

Hajduk još nije u tom trenutku iako treba istaknuti da je utakmica protiv Slavena, posebno u drugom poluvremenu, pokazatelj da se tome približava. To je normalno jer igrači imaju više treninga skupa i sve bolje će funkcionirati. Izuzetno je bitno i što su uvjerljivo dobili utakmicu bez Marka Livaje, da sami vide ono što ja cijelo vrijeme mislim - da Hajduk nikad nije bio samo Marko Livaja. Koliko god igrač bio dobar, on sam ne može sve nositi i sam raditi. Da se samo kratko vratim na pritisak, igrači moraju znati da je taj pritisak igranja za Hajduk zaista samo privilegij. Ne može biti negativno da je toliko ljudi iza tebe, da navijački puk toliko prati klub gdje god igra i stvara atmosferu. Po mom mišljenju, za sportaša ne može postojati ništa bolje. Ako ne znaš živjeti s pritiskom, ne možeš biti najbolji, a to je cilj svakog pravog sportaša.

Ako Hajduk na kraju sezone ne osvoji titulu, ja sam milijun posto uvjeren da će ga ti navijači na ljeto voljeti još više i živjeti za njega još više unatoč tome što će biti razočarani. To je jednostavno nogomet, netko se na kraju veseli, ostali su tužni, ali zbog tih emocija je toliko interesantan i toliko ga se prati i voli.

nije mi uopće sada do guranja mladih i takvih priča

ali dajem ruku u vatru da je po trenutnoj formi Prpić bolji igrač od Eleza

yebo to što se on zove Elez i ima ne znam koliko nastupa za koga itd itd, trenutno je Prpić bolji igrač