Coney je napisao/la:
pošćer bombišta je napisao/la:
a povijest kaže da je leko fasova tri komada doma od rijeke u prvoj utakmici.
nekad ne odigraš ništa, bruno falije penal za 2:0 i okreneš iz ničega u maksimiru.
Vidi cijeli citat
Nije istina, ni jedno ni drugo.
Posebno mi na zivce ide omalovazavanje te utakmice, vec je uslo u legendu da nikome nije jasno kako smo mi tu dosli do pobjede. Mogu i ja sad napisati da nije Mlakar napravio glupi penal iz nicega, NIŠTA ne bi bilo od falivanja tog penala...
Sta je tocno GNK napravio osim imao posjed. Potpuno zasluzena pobjeda.
Vidi cijeli citat
stari moj kakva utakmica
ja pobjegao s posla malo ranije da stignemo na utakmicu i tu je već bilo na knap. nebo se zacrnilo, a kod nas je tu na moru općepoznato da nagla promjena vremena ljeti donosi neverine. vidimo da sranje kreće, ali krećemo i mi. zove me žena jeste normalni vi, di ćete po ovome, ali mi smo se udaljavali od mora, a neverin je dolazio s mora tako da smo bježali od nevremena. ovog što je vozio zove žena, vjetar digao trampolin od susjeda i direkt po šoferšajbi od ženinog mu auta. po putu, neznam kako, jer je neverin iza nas i ide prema nama, šta je bilo ispred nas ne znam, ali srušena drveća po cesti, vozi se polako i već pomalo ne vjerujemo da ćemo stići na utakmicu. kad smo se spuštali prema Matuljima, samo je jedna traka za dolje, drveće na cesti, radnici su tamo, sklanjaju to, a na navigaciji mi stoji kolona od 4 kilometra. već smo se pomirili da nećemo stići, ali idemo dalje. najgore što nas karte u zagrebu čekaju jer nam je tamo čovjek kupio, glupo nam radi njega da nas čeka ispred stadiona ako nećemo stići. dođemo na lučko taman kad su jednu kolonu otpratili, mi prvi čekamo u redu da se opet skupi auta pa da nas voze na maksimir. krenuli smo s lučkog jedno 40 minuta do početka utakmice, reko nema šanse, dok dođemo, dok uzmemo kartu, dok nas pretrestu bit će već poluvrijeme. dolazimo na parking 5-6 minuta prije utakmice i uzimamo karte, na kraju ništa od pretresa, uđemo na stadion u minuti, to mi se nikad nije dogodilo na maksimiru. čudesna atmosfera na jugu cijelu utakmicu, ekstaza kod Livajinog gola je bila, ali kad je Puki zabio za pobjedu, gotovo, jug gori.
vraćajući se nazad saznajemo da je tijekom neverina poginuo talijan, srušeno pola grada, baš za nepovjerovat. napravili su nam i riječanu zasjedu na rampama na učkoj jer su normalno bili radovi i rampa zatvorena. ali sve smo uspjeli rješiti u našu korist.
gostovanje koje se ne zaboravlja.
i da, na lučkom staju splićani iza nas, vide naše tablice, odmah pitaju malvaziju, naravno mi opremljeni, oni vade domaću pancetu onako na kockice narezanu i domaći sir. kakav gušt.
EDIT: koliko sam se uživio zaboravio napisati glavnu stvar, kad je Lučić obranio penal, jednostavno osjećaš da ćeš pobijediti. takav je osjećaj bio na cijelom jugu.
[uredio Žmer - 20. veljače 2024. u 12:03]