To nije istina. Čak je bilo i gore jer početkom rata je logično, zavladao i totalni nered. I ovo šta pišeš o kupovanju igrača. Istraži malo kakve su novce dobivali Dinamo i Hajduk za najbolje igrače, to su bile smiješne cifre čak i za tadašnje omjere. Danas za jednog Vuškovića, Bradarića, Vlašića ili Biuka dobiješ neusporedivo više novca nego tada za prve violine kluba i to kad sve staviš u omjer uzevši u obzir i inflaciju. Prvi ozbiljan transfer bio je Tudor u Juventus, dotad sve kikiriki i ništa. A otišli su i Rapaić i Mornar i Vučević....al opet smo izgledali ka ozbiljan klub i osvajali prvenstva i nismo se sramotili u europi.

Mudruje ode cilih 7 dana i onda napiše ovo. Nemoj brate više... Idi ručaj i lezi malo, odmori do utakmice.

Nije mi samo jasno kako su za Pavica saznali 5 minuta poslije presice, a sad kad nije on odjednom ne curi ni jedno ime.

Nema mi to previse smisla.

Dal je moguce da se po Splitu ne prica o nikom, i da je to sad sve pod tajnosti.

Glupost je uspoređivati balun danas i nekad. Prije si moga zadržat igrača do 27 e i svi su imali ogranicen broj stranaca, akademija je bila ključna za dobar rezultat. Danas ne tribas ni imat akademiju i mos bit prvak Europe sa 11 stranaca u ekipi. Zamisli da je hajduk u jednom momentu na terenu u svom primeu ima perisica, kalinica, pasalica, vlasica, strinica, livaju i ostale igrače koji bi tu bili do 27 e godine. Pa naravno da bi ta ekipa bila konkurenta u Europi.

Glupost je drobit sve dekade u jedno te isto. Osamdesete i bivša država su bile jedno, konkretno Hrvatska i devedesete o kojima govorimo, nešto skroz drugo.

U devedesetima je sve u hrvatskom nogometu i klubovima bilo na izvolite. Nije se išlo u najbolje klubove kako piše kolega nego kao i danas i to doslovno za kikiriki i mukte.

Boban je s 21 išao u Atalantu, Bokšić s 21 u Marsej, Vučević s 20 u Barcelonu B tj.nigdi, Rapaić s 21 u Perugiu, Mornar u Oviedo ili tako nešto, more igrača po Belgijama, Austrijama i drugim manjim klubovima al jedini transfer koji se pamti je Tudor u Juventus za ozbiljnu cifru koju sam sad zaboravia al mislim da je bilo pet milijuna maraka.  Al isto se igra dobar balun i ispadalo samo od kreme europskog nogometa, igralo se četvrtfinale LP, pa sve tako do Rome 2003. Nismo se sramotili nigdi, para nije bilo, a plaće su u omjeru s današnjima bile smiješne. Hajduk koji je držao Romu u konopcima je igrački bio komedija za ovaj danas. 

Što se dogodilo i zašto smo postali ultra luzeri, pitanje je za sociologe, psihijatre i najpriznatije sportske institute.

Ja sam mislia da neće biti nikakvih problema naći kandidata, a ono mi se grčimo i tražimo neke državne tajnike